Današnje prvo čitanje počinje jednom senzacionalnom rečenicom: „Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu“ (Otk 11,19). Kada bismo u prvom stoljeću ovo stavili na novinsku naslovnicu, nema Židova koji te novine ne bi kupio, jer ova rečenica označava uspostavu Božjega kraljevstva.
Vatra i voda o kojima Isus govori u Evanđelju tipične su slike apokaliptične literature. On usmjerava naš pogled prema posljednjim vremenima, opisuje nevolje i razdore koji će ih pratiti.
Evanđelje nas nastavlja poučavati kako se postiže vječni život, o čemu smo slušali i prošle nedjelje. Današnji odgovor glasi: treba održavati stav budnosti.
Slušamo prispodobu o bogatašu kojemu je zemlja urodila iznad svih očekivanja. Njegov grijeh nije škrtost, odnosno to što višak nije podijelio siromasima, nego to što je svoju besmrtnu dušu pokušao nasititi propadljivim blagom.
Jeste li kad tražili knjigu o tome kako moliti? Ima ih dosta, puno je savjeta. Nije molitva toliko intuitivna da odmah sve znamo o njoj. I apostole je zanimalo isto: kako moliti? Isus im zato daje tri temeljna savjeta, primjenjiva na svaku molitvu.
Slušamo poznati opis Isusova susreta s Martom i Marijom. Često na Mariju gledamo kao na onu pobožniju u koju se trebamo ugledati. No i Marta je ta s kojom se u ovoj priči možemo poistovjetiti i koja nam svojim primjerom može pomoći doći do Isusa.
Dok u poznatoj priči o dobrom Samarijancu učimo o ljubavi koja nije rezervirana samo za one koji su nam dragi, nego za sve ljude, u pozadini se krije priča o još većoj ljubavi: onoj Kristovoj kojom je spasio ogoljeno, izranjeno i polumrtvo čovječanstvo.
Isus često daje vrlo konkretne upute svojim učenicima. U današnjem evanđelju možemo izdvojiti čak sedam vrlo dobrih savjeta, odnosno zapovijedi koje bismo trebali usvojiti ako želimo uspješno naviještati Božje kraljevstvo.
Današnja se svetkovina razlikuje od ostalih blagdana, kada obično govorimo o herojskim krepostima što su ih dotični sveci utjelovili, jer su životi svetih apostola Petra i Pavla neodvojivi od službi koje su vršili u Crkvi.
Koliko nam puta, kada vidimo ljudsku nepravdu, bahatost i obijest, dođe da zazovemo Božji oganj ili nešto slično da sve to proždre? Takva je reakcija prirodna, ali Isus nam je pokazao da postoji jedan puno bolji i uzvišeniji odgovor na nepravdu. Taj je odgovor trpeća ljubav.