Slušamo početak Lukina evanđelja. Čest je običaj da autor na početku knjige napiše proslov: kratak uvod koji pred čitatelja stavlja kontekst i pozadinu cijele knjige koju se sprema čitati. Proslovi su imali ulogu sažetka i ključa tumačenja cijele knjige. Najpoznatiji biblijski proslov svakako je onaj iz Ivanova evanđelja, koji smo nekoliko puta slušali u minulom božićnom vremenu. No Lukin, iako kraći od Ivanova, nije nipošto manje važan.
Isus je na svadbi u Kani u slici najavio vlastitu svadbu, ženidbu s Crkvom, gdje će učiniti čudo sličnoga karaktera, no tada se voda neće pretvoriti u vino, već vino u krv.
Ivan Krstitelj govori kako dolazi Mesija koji će ljude krstiti Duhom Svetim i ognjem. Danas često možemo čuti govor o krštenju u Duhu Svetom. Možda su vas neki i pitali: „Jesi li kršten u Duhu Svetom?” Je li tu riječ o ovom našem "običnom" krštenju, o krizmi, ili pak o nečemu trećem?
Iako se u narodu današnja svetkovina naziva Tri kralja, njezin je službeni i teološko bogatiji naziv Bogojavljenje. Otajstvo dana ne usredotočuje se na poklon mudraca Isusu, već na činjenicu da se Bog ljudima objavio.
Slušamo početak ili proslov Ivanova evanđelja, genijalno književno i teološko djelo koje u jednom tekstu istodobno sažima Stari zavjet, evanđelje i smisao života.
Ako ćemo proteklu godinu pamtiti po pandemiji i poskupljenjima, onda smo potpuno promašili kršćansko shvaćanje povijesti i razlog zašto nam je Bog dao sposobnost prisjećanja prošlih događaja.
Božić je za nas jedan „sladak” i „simpatičan” blagdan, dan kada razmišljamo o malenom djetetu i družimo se u ozračju topline, razdraganosti i zajedništva, a sve to uz prikladne pjesme i okrepu. No liturgija nam vrlo brzo zacrtava jedan drugi smjer razmišljanja: pred nas stavlja Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Današnji evanđeoski odlomak ponajmanje govori o tome kako se dvanaestogodišnji Isus izgubio u Hramu. On je, kako nam sugerira prva rečenica, zapravo najava Isusove Pashe.
Imate li ljupke noge? Kaže Izaija u prvom čitanju: „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir...” (Iz 52,7). Jesmo li navijestili svojoj obitelji, prijateljima, susjedima, ljudima na cesti, onima bez nade, onima koji tuguju, da je njihovoj nesreći došao kraj jer se rodio Bog, jer je Spasitelj došao na svijet? Ako jesmo, onda i mi imamo ljupke noge; ako nismo, još uvijek imamo priliku.
Prije dvije tisuće godina živjela je osoba koju su ljudi nazivali Božjim sinom. Njegovu dolasku prethodila su proroštva koja su govorila kako će on dokinuti svaku patnju i nevolju te donijeti mir i blagostanje narodima. Mnoštvo mu se divilo, narodi su mu klicali, svoju je vlast ubrzo proširio na skoro cijeli tada poznati svijet. Prva rečenica današnjeg evanđelja donosi nam njegovo ime. Naravno, riječ je o... caru Augustu.
Nakon što je anđeo Gabriel navijestio Mariji da će roditi posebno dijete, Marija „pohiti” (Lk 1,39) – isti čas odlazi u posjet svojoj rođakinji Elizabeti. Trostruki je razlog zašto Marija to čini, tri su svrhe koje i mi trebamo ispuniti ovoga došašća kako bismo se pripremili za Isusov dolazak.