Čitanja: Iz 40,1–5.9–11; Ps 104,1b–4.24–25.27–30; Tit 2,11–14; 3,4–7; Lk 3,15–16.21–22

Uvod

Ivan Krstitelj govori kako dolazi Mesija koji će ljude krstiti Duhom Svetim i ognjem. Danas često možemo čuti govor o krštenju u Duhu Svetom. Možda su vas neki i pitali: „Jesi li kršten u Duhu Svetom?” Radi li se tu o ovom našem običnom krštenju, o krizmi, ili pak o nečemu trećem?

Ivanovo krštenje

Zanimljivo, krštenje Duhom Svetim jedna je od rijetkih stvari koju sva četiri evanđelista spominju. Isusovo rođenje Ivan i Marko ne spominju. Očito se radi o jako važnoj stvari koja, nažalost, predstavlja veliku nepoznanicu brojnim kršćanima.

Počnimo od same riječi krštenje. Ona doslovno prevedena s grčkog znači ‘uroniti’. Ivan je uranjao ljude u vodu. Kao kad ideš s obitelji na more pa mlađeg brata primiš za glavu i potopiš. To je Ivan radio: potapao je ljude. No njegovo krštenje nije bilo sakrament, nego jedna vanjska gesta kojom su ljudi htjeli pokazati da se žele promijeniti. Htjeli su simbolički Bogu reći: “Kao što ova voda pere moje tijelo, ti, Bože, operi moju dušu.” Ivan kaže kako je njegovo krštenje samo priprema za ono pravo krštenje koje će Isus činiti, a to je krštenje Duhom Svetim i ognjem.

Što je krštenje Duhom?

Zato bismo krštenje Duhom mogli prevesti kao uranjanje u Duha Svetoga. Tako nekako to opisuju ljudi koji su takvo krštenje doživjeli. Kao da si uronjen u beskrajno strujanje Božjega bića. Preplavljen si njegovom ljubavlju, mirom, radošću, prisutnošću… Ono što se tada događa najbolje ćemo opisati ako to usporedimo s vatrom. Zato Ivan kaže da će Isus krstiti Duhom i ognjem, jer Duh Sveti, poput ognja, radi tri stvari: rasvjetljuje, čisti i štiti.

Jasno nam je kako vatra rasvjetljuje tminu noći. Tako i Duh Sveti čini da u drugom svjetlu vidimo Boga, sebe i svijet. Počnimo od Boga. Svi smo čuli kako je Bog ljubav, kako je Bog umro za nas. Ali kada si uronjen u Duha Svetoga, spoznaješ ne samo da Bog voli sve ljude nego da voli tebe. On se rodio za tebe, on je umro za tebe, uskrsnuo je i poslao Duha za tebe. Nadalje, odjednom spoznajemo istinu o sebi, o svojim grijesima – koliko su grozni i što sve trebamo promijeniti – ali uviđamo i istinu o tome koliko vrijedimo, koliko smo čudesno stvoreni. Uviđamo također istinu o svijetu oko sebe: što je ono što dolazi od Boga, a što od Zloga. Zato nam misa odjednom postaje neopisivo privlačna, a neka druga mjesta i neki drugi ljudi odbojni – više ne želimo biti u njihovoj blizini.

Te istine spoznajemo duhovnim svjetlom u koje smo uronjeni. To je drukčije svjetlo, ali ne i protivno svjetlu razuma i logike. Sjećam se jednog trenutka dok sam studirao računarstvo kada sam napokon shvatio što to znači da je derivacija nagib tangente na krivulji. To je toliko predivna stvar, toliko genijalna – bio sam toliko sretan da sam skočio u zrak. No, to se prosvjetljenje dogodilo isključivo na razini razuma, radost je bila isključivo tjelesne naravi. Ali kada sam prvi put uzeo Katekizam u ruke i krenuo čitati, sve je to također bilo logično i razumno, ali u dubini moga bića nakon svake rečenice odjekivao je Duh Sveti: „Ovo je istina.” Duh Sveti osvjetljuje nam stvarnost i uvodi nas u istinu (usp. Iv 16,13).

Idemo dalje. Vatra čisti. Zlato se u vatri kuša (usp. Sir 2,5). Ako želimo izdvojiti zlato iz rudače moramo je zagrijati na preko tisuću stupnjeva kako bismo dobili čistu sirovinu od koje kasnije zlatar može raditi predivne predmete. Mnogi koji su doživjeli krštenje u Duhu posvjedočit će da ih je u tom trenutku Bog očistio od mnogih poroka, slabosti, strahova, problema… Koliki su ljudi nakon molitve prestali pušiti, prestali kockati ili lagati, oslobodili se straha od budućnosti, od noćnih mora itd. Nisu postali savršeni, ali dobar dio stvari koje su ih mučile bile su kao rukom odnesene. Duh Sveti nas čisti.

Posljednja stvar: vatra štiti. Kada bi pastiri noću bili vani s ovcama, naložili bi veliku vatru, jer vukovi se boje vatre. Isus je naš pastir i naložio je veliku vatru Duha Svetoga oko koje želi da se okupimo kako bi nas zaštitio od demona koji nas žele proždrijeti. Zli nas iskušava i pokušava dohvatiti, ali Duh nas štiti.

Kako se krstiti Duhom?

Krštenje u Duhu Svetom nije nekakva posebna duhovnost ili nešto rezervirano za neke duhovnjake. To je poziv svakog kršćanina. Kako to postići? Neki su čitali o tome, rekli: „Ja bih to”, otišli na neki karizmatski seminar i doživjeli. Neki su isto tako napravili, ali nisu doživjeli. Sjećam se pokojnog profesora Ivančića, koji je kao svećenik susretao župljane koji su mu govorili o krštenju u Duhu, a on nije imao pojma o čemu oni pričaju. Jedne je večeri kleknuo pred Presvetim i rekao Bogu da ne ide odande dok to ne doživi ili će napustiti svećeništvo, jer je očito nešto promašio. Bio je u crkvi samo nekoliko sati prije nego što se u rane jutarnje sate spustilo pomazanje. Doživio je krštenje Duhom Svetim. Netko je bio uronjen u Duha, a da to nije tražio. Sv. Augustin vidio je Bibliju na stolu, čuo riječi „Uzmi i čitaj”, otvorio Rim 13,13, pročitao dva retka i to je bilo to. Jedan je branitelj pričao kako je on susreo Boga kada mu je najbolji prijatelj pao na ruke, raznesen od struka naniže, i u sekundi izdahnuo. U situaciji za koju će ti psihologija reći da bi trebala uništiti tvoj život, on je doživio Boga. Duh puše gdje hoće, bilo da ga mi tražimo ili ne tražimo. Ali svi smo pozvani tražiti ga i primiti ga da nas promijeni.

Zaključak

Trenutno je vani sunčano, no ako se malo zadržimo, osjetit ćemo kako je ipak poprilično hladno. Nekada i naša Crkva tako izgleda. Mislim na zajednicu, ne građevinu. Izvana sve izgleda dobro, imamo sakramente, hodočašća, blagoslove; sve to obavljamo, no ustvari smo vrlo hladni jer nema vatre Duha, jer nismo uronjeni u Božje biće. Takva Crkva ne prosvjetljuje, ne čisti, ne štiti, nego samo zavarava. Sveti Toma Akvinski pitao se kako je moguće da netko primi krštenje, bude krizman, pričesti se, a ne živi vjerničkim životom? Navodi puno razloga, ali zaključuje kako je potrebno „ponovno slanje” koje će probuditi sve te primljene milosti. To je krštenje u Duhu. Toliki dolaze na razgovor k nama svećenicima s problemom: „Udaljio sam se od Boga i ne znam što da radim.” Svakome je od nas potrebno krštenje u Duhu, ponovno slanje – ući u Božje biće koje će nas prosvijetliti, očistiti i zaštiti. Amen!