Čitanja: 1Sam 26,2.7–9.12–13.22–23; Ps 103,1–4.8.10.12–13; 1Kor 15,45–49; Lk 6,27–38

Uvod

Ako prošlotjedna blaženstva nisu bila dovoljno šokantna, Isus danas kreće korak dalje. „Ljubite svoje neprijatelje… tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi…” itd. Je li to stvarna zapovijed, nedostižan ideal ili smo možda opet nešto krivo shvatili?

Ljubiti neprijatelje

Što znači ljubiti svoje neprijatelje? Kada vidim nekoga tko mi želi zlo, trebam li ga poljubiti, kupiti mu ružu za Valentinovo ili slati srčeka preko WhatsAppa s porukom „Mislim na tebe”? Što znači ljubiti nekoga? U Bibliji uvijek trebamo čitati cijele rečenice i cijele odlomke. Često je stil pisanja takav da imamo zaredom nekoliko misli ili rečenica koje jedna drugu objašnjavaju i nadopunjuju. To je i ovdje slučaj. Već u nastavku Isus objašnjava što znači ljubiti: „dobro činite svojim mrziteljima”. Ljubiti nekoga znači činiti mu dobro. A što znači činiti dobro nekome? Odgovor je u nastavku: „blagoslivljajte” i „molite”. Vidimo kako se pred nama stvara nešto kao jezični lanac; sve su rečenice međusobno povezane.

Koji je ključ tumačenja ovog odlomka? Najveće dobro koje postoji jest Bog. Najbolje što možeš učiniti za nekoga jest da ga dovedeš do Boga. Drugim riječima, onima koji te mrze i proganjaju učini sve što treba da se oni obrate i upoznaju Isusa. Ne zato što će onda postati dobri i prestati te gnjaviti, što je vrlo poželjno, nego zato što iskreno želiš da i oni spase svoju dušu, da dođu u nebesko kraljevstvo, gdje ćemo svi zajedno provesti vječnost slaveći Boga.

Ova Isusova zapovijed odudara ne samo od Židovskog mentaliteta „oko za oko, zub za zub” (Izl 21,24) nego i od mentaliteta odvajanja koji kaže da onoga tko čini zlo treba ukloniti, maknuti ga iz zajednice. S tim čovjekom nemaš više posla i prekidaš sve veze. No Isus nije došao isključivati, nego obraćati; poziva sve ljude u svoje kraljevstvo. Jer, kad bi Isus krenuo isključivati nedostojne, to bi bilo vrlo pusto kraljevstvo. Svi smo mi svojim grijesima zavrijedili osudu i smrt. Isus poziva da u svakom čovjeku, pa i u onome koji mi zagorčava život, koga mrzim, prepoznam brata kojeg treba dovesti do Božje ljubavi. Isus je to prvi u nama prepoznao. To konkretno znači da neću smišljati osvetu za svoje neprijatelje ni kako da ih ponizim, nego kako da ih obratim, prvenstveno kroz molitvu i blagoslivljanje.

Ukloniti zapreke ljubavi

U nastavku Isus govori: „Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi… tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje…” Ovo nije poziv na naivnost ili da pustimo svima da nas gaze kako se kome prohtije, nego upozorenje da ničemu ne dopustimo da zaustavi našu misiju dovođenja osobe k Bogu: ni škrtosti, ni časti, ni lijenosti. Udarac po obrazu simbol je poniženja. Ako nekoga želiš ozbiljno ozlijediti, udarit ćeš ga šakom ili palicom. Šamar je gesta ponižavanja. Ako te tvoj neprijatelj ponizi, ako te osiromaši, oduzima ti vrijeme i troši živce, nemoj prestati moliti za njega, za njegovo obraćenje – dapače, tada zapni još više. Te nam vremenite stvari ne smiju biti važnije od spasenja nečije vječne duše. Isusu nisu bile važnije kada je radio na našem spasenju. Nekada takva ljubav uključuje uskraćivanje i kažnjavanje. Ako netko ima kockara u obitelji, taj neće šnitu kruha dobiti dok se ne javi na liječenje. Bog je ljubio svoga Izraela toliko da je poslao Babilonce da razore državu, a narod pobiju i porobe. Tek kada su dotaknuli dno, otvorile su im se oči. To je bio izraz Božje ljubavi. Teško je kada roditelj ovisnika mora u odnosu s vlastitim djetetom podvući takvu oštru crtu i izbaciti ga gladnog na ulicu, ali ako je to jedini način da se on obrati, onda je to čin ljubavi. Uplakani roditelji znaju doći k svećenicima govoreći kako je sin ovisnik uništio cijelu obitelj. Ja im kažem da se moraju postaviti: ili komuna ili ideš na ulicu. “Velečasni, ja to ne mogu.” Onda ne ljubiš dovoljno svoje dijete, jer nisi spreman sve učiniti da ono ozdravi. Strašna je tragedija što je problem otišao toliko daleko, ali u tom trenutku ljubav i dalje znači učiniti ono što je dobro.

Grimizno i crno

No, danas govorimo o ljubavi prema neprijateljima i kako njima činiti dobro. Konkretan primjer imamo u prvom čitanju gdje David ne želi ubiti Šaula, koji ga proganja, nego mu pošteđuje život kako bi pokazao svoju nevinost. Ali ne moramo zagrabiti u daleku biblijsku prošlost da bismo našli ovakve herojske primjere. Ovih dana na pameti mi je jedan irski svećenik koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata djelovao u Rimu. Mons. Hugh O’Flaherty bio je glavni organizator tajne crkvene mreže svećenika, redovnika i vjernika koja je za vrijeme nacističke okupacije po gradu i okolici uspješno skrivala 6 500 Židova i savezničkih vojnika. Skrivali su ih od pripadnika Gestapa, koji su činili sve da tu mrežu razbiju, a ljude pošalju u logore. Ovi su događaji prikazani u odličnom filmu Grimizno i crno iz 1983. godine. Glavni neprijatelj mons. O’Flahertyja bio je Herbert Kappler, zapovjednik SS-a i Gestapa za Rim, koji je njegove štićenike lovio i slao u logore, suradnike ubijao, a na njega je pokušao atentat. Nakon rata Kappler je zbog svojih zločina osuđen na doživotni zatvor. Nitko ga nije posjećivao, osim jednog tvrdoglavog irskog svećenika koji je iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu dolazio u zatvor, razgovarao s njime, molio, da bi ga nakon deset godina, na njegovo traženje, krstio i primio u Katoličku Crkvu.

Zaključak

Tako djeluje evanđelje. Ne postoji granica Božjoj ljubavi i njegovu čudesnu djelovanju. Samo trebamo vjerovati da je moguće. Molimo za one koji nas progone, za neprijatelje; ne samo da prestanu nego da se obrate, da se poput nas zaljube u Isusa i da dođu u nebo, gdje ćemo zajedno, pročišćeni, slaviti Boga i uživati u njegovoj prisutnosti.