Čitanja: Iz 50,4–7; Ps 22,8–9.17–20.23–24; Fil 2,6–11; Lk 22,14 – 23,56

Uvod

Jedna se misao provlači kroz cijelo Lukino evanđelje, a vrhunac doseže u opisu Isusove muke – Isus je novi Adam.

Novi Adam

Cvjetnica je i svake godine slušamo izvještaj muke iz drugog Evanđelja, ovisno o kojoj se crkvenoj godini radi. Izvještaj je dug i puno je tema o kojima možemo govoriti. No postoji jedan motiv koji Luka provlači kroz cijelo svoje Evanđelje – Isus je novi Adam. To jasno naznačuje već na početku, kada u rodoslovlju navodi kako je Isus potomak Adamov. Jedini je evanđelist koji spominje Adamovo ime. Luka nije autor ove teologije, već ju je primio od svoga učitelja, sv. Pavla, koji na nekoliko mjesta govori o Isusu kao novom Adamu (usp. Rim 5,12–20; 1 Kor 15,20.44–49). Po čovjeku su grijeh i smrt ušli u svijet, a po novom čovjeku – Bogu koji je postao čovjekom – na svijet dolaze milost, opravdanje i vječni život. Ono što je stari Adam porušio, novi Adam sada uspostavlja i vraća čovječanstvo nazad na kolosijek s kojeg je na početku ispalo.

Tragovi su u detaljima

Evanđelist Luka nije toliko jasan poput Pavla. Dok Pavao izlaže apstraktne teološke traktate, Luka je književnik koji u svoje djelo ubacuje obilje slika i aluzija na prve stranice Knjige Postanka. Dobrom poznavatelju Svetoga pisma ti će znakovi biti poprilično jasni, no Luka je možda imao previše nade kada je vjerovao kako će svi kršćani toliko poznavati Božju riječ da će im ove stvari biti očite. Bogu hvala na bibličarima koji nam ove stvari otkrivaju kako bismo mogli prodrijeti u dubinu Božje riječi.

Maslinska gora i stablo života

Počnimo od mjesta radnje. Adam je sagriješio u vrtu, a Isusova muka počinje u vrtu, na „Maslinskoj gori” (Lk 22,39). Sveto pismo govori kako su u edenskom vrtu postojala dva stabla koja su se posebno isticala: „stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla” (Post 2,9). Ovo nam je drugo stablo dobro poznato, no nažalost stablo života, koje je vrlo važno za povijest spasenja, nekako preskočimo u svome čitanju. To stablo predstavlja puninu života, sve ono što je čovjeku potrebno kako bi bio ispunjen. Prvi ljudi, dok su bili u rajskom vrtu, nisu imali duboke čežnje ni prazninu u srcu niti su umirali, jer su imali pristup drvu života, koje je sve to ispunjalo. Prema židovskoj tradiciji – što nije dio Svetoga pisma, ali je zanimljivo spomenuti kako bismo razumjeli mentalitet u kojem su pisana Evanđelja – drvo života bilo je drvo masline, a čovjek je dobivao vječni život tako što se mazao uljem dobivenim od ploda s toga drveta. Svećenici i kraljevi Staroga zavjeta mazali su se maslinovim uljem kako bi mogli povezati ovaj svijet s onim davno izgubljenim prostorom Božjeg prebivališta. Danas Crkva to isto čini u sakramentima krštenja, krizme, bolesničkog pomazanja i svetoga reda kako bi donijela vječni život osobi koja sakrament prima. Preostala nam dva evanđelista donose još jedan naziv vrta u kojem je Isus započeo muku – Getsemani (Mk 14,32; Mt 26,36). Prevedeno s hebrejskog, to ime znači preša za ulje. Kao što je plod stabla života morao biti sprešan prije negoli postane ulje za upotrebu, tako na Maslinskoj gori počinje Isusovo drobljenje, kako bi iz njega potekao izvor života. Prvi je Adam sagriješio ubravši plod s drveta (usp. Post 3,6), a Isus visi na drvetu kako bi on sam postao plod spasenja koje će poništiti prvi grijeh (usp. Lk 22,33).

Ostala upućivanja na Adama

Čovjek će zbog svoga grijeha provesti život „u znoju lica svoga”, a zemlja će mu rađati „trnjem” (Post 3,18s). Isus uzima plodove tog prokletstva na sebe: on se znoji krvavim znojem (usp. Lk 22,44) i stavlja na svoju glavu trnje (usp. Mk 15,17).
Ljudi su zbog grijeha spoznali svoju golotinju (usp. Post 3,10), a Isus na križu biva razgolićen kako bi te ljude otkupio (usp. Mt 27,35).
Dok Isus visi na križu, govori jednom razbojniku: „danas ćeš biti sa mnom u raju” (Lk 23,39). Riječ raj vrlo je rijetka u Bibliji. Puno se češće koristi riječ nebo. Na nekoliko mjesta gdje se upotrebljava raj, uvijek se misli na rajski ili edenski vrt u kojem su Bog i ljudi živjeli zajedno prije grijeha (usp. Post 2,8). Isus ide tamo odakle su ljudi izbačeni i sa sobom vodi one koji mu se utječu.
Kada je Adam usnuo, iz boka mu je stvorena zaručnica (usp. Post 2,21s). Kada je Isus usnuo u smrt, iz boka mu je provrla njegova zaručnica – Crkva (usp. Iv 19,34).

Zaključak

Teško je jasno zaokružiti i reći što sve za nas znači Isusova smrt: vječni život, otkupljenje grijeha, pomirenje s Bogom… Riječi su nedostatne za cjelovit opis ovolikog otajstva. No možemo govoriti o nekim vidovima, nekim razjašnjenjima koja nam Sveto pismo donosi. Jedno je od njih i govor o Kristu kao novom Adamu. Njegov život, muka, smrt i uskrsnuće poništili su krivi odabir prvih ljudi i omogućili nam povratak u domovinu, mjesto gdje ćemo živjeti u savršenom miru i zajedništvu s našim stvoriteljem i nebeskim Ocem.