Čitanja: Dj 2,1–11; Ps 104,1ab.24ac.29b–31.34; Rim 8,8–17; Iv 14,15–16.23b–26

Uvod

Zašto Duh Sveti silazi baš u ognjenim jezicima? Zašto ne golubica kao kod krštenja? Odgovor je, kao i obično, u Starome zavjetu i židovskoj tradiciji, bez koje se kršćanstvo ne može shvatiti.

Blagdan sedmica

Prije sedam tjedana slavili smo Uskrs, koji je blisko povezan sa židovskim blagdanom Pashe i bez njega se ne može razumjeti. Spašavanje od smrti krvlju jaganjca, izlazak iz tame ropstva kroz vodu itd. Bez dobrog poznavanja povijesti Izraela ne možemo razumjeti što je sve Bog učinio u Novom zavjetu. Isto vrijedi i za današnju svetkovinu Duhova, koja svoj temelj ima u židovskom blagdanu Pedesetnice, koji se slavio točno sedam tjedana nakon Pashe. Taj blagdan ima još naziva: blagdan sedmica, žetve ili prvina. Izvana, radilo se o proljetnom blagdanu prinošenja prvih uroda zemlje. Svi odrasli židovski muškarci morali su za taj veliki blagdan hodočastiti u Jeruzalem i tamo prinijeti za žrtvu prve urode zemlje. No, osim ovog poljoprivrednog elementa, svaki Židovski blagdan imao je i konkretno utemeljenje u povijesti spasenja. Kao što je Pasha bila spomen izlaska iz Egipta, Pedesetnica je bila spomen dobivanja Zakona na Sinaju. Stoga, ako želimo shvatiti prvo čitanje, koje govori o silasku Duha Svetoga nad apostole, moramo zaviriti u tekst koji govori o davanju Zakona Mojsiju.

„A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. Mojsije povede puk iz tabora ususret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo.” (Izl 19,16–18).

Nije li ovo slično današnjem prvom čitanju? Imamo buku i oganj koji silaze s neba i sav narod koji se okuplja da vidi što se tu događa. Duh Sveti je sišao u ognju jer u ognju silazi Bog. Ovo je potvrda da je Duh Sveti Bog, ali i da Bog u punini ostvaruje ono što je u sjeni prikazano kod davanja Zakona na Sinaju. Dok su na Sinaju Izraelci dobili Zakon upisan u kamene ploče, sada, na Duhove, Novi Izrael dobiva novi zakon, koji se upisuje u njihova srca (usp. Ez 11,19s).

Zakon u srcima

Zašto zakon na kamenim pločama nije bio dovoljan, nego nam je trebao novi zakon u srcima? Na Sinaju smo slušali hrpu zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju, a na Duhove ne čujemo niti jednu. Znači li to da nam ne trebaju zakoni ili da svatko ima pravo izmisliti svoje, po svome srcu? Odgovor nalazimo u Evanđelju. „… Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh” (Iv 14,26). Isus je bio novi Mojsije preko kojega je Bog rekao sve nove zapovijedi i u kojem je sklopljen novi savez. Isusova, tj. Božja riječ jest ono čega se trebamo držati. To je novi zakon koji smo dobili, no on nije napisan na kamenu, nego utisnut u naše srce. Zakon na kamenu je dalek, nerazumljiv i krut. Vidjeli smo kako ga, u konačnici, ni Židovi nisu mogli vršiti (usp. Dj 15,10). Zato Otac sada šalje Duha Svetoga, koji u srcima vjernika oživljava Božju riječ, odnosno oživljava novi Zakon i tako nam omogućuje da ga živimo. Duh Sveti nam kroz molitvu, sakramente, događaje i kroz pokrete naše duše govori kako živjeti Božju riječ u svakodnevici. Ne samo da nam govori nego nam daje i snagu, mudrost, jakost i sve što nam je potrebno da budemo sveti i savršeni. Kao što je Mojsije poučavao i vodio Izrael u obećanu zemlju, tako sada Duh Sveti poučava i vodi Crkvu u Kristov ponovni dolazak. Kao što ne možemo odvojiti Pashu od Saveza na Sinaju, tako ne možemo odvojiti ni Uskrs od Pedesetnice. Oboje bi trebalo gledati kao jednu cjelinu.

Govor u jezicima

Što se tiče govora u jezicima, postoje razlike kada o tome piše Pavao u poslanicama i kada piše Luka u Djelima apostolskim. To su predmeti velikih teoloških rasprava u koje nećemo ulaziti. No ono što je očito poanta ovog fenomena u prvom čitanju jest poništenje grijeha koji se dogodio kod Babilonske kule (usp. Post 11,1–9). Na početku Biblije ljudi su se ujedinili u zlobnom planu da silom ugrabe nebo pa ih je Bog raspršio pobrkavši im jezike. Sada pak Bog u daru Duha Svetoga ljudima poklanja nebo i ujedinjuje ih u različitim jezicima.

Zaključak

Danas Crkva slavi svoj rođendan, jer Duh Sveti je usko povezan s našim poslanjem. Ja ne mogu propovijedati Božju riječ, činiti čudesa i obraćati ljude. To može Bog kroz mene, ako sam suradnik Duha Svetoga i ako ga puštam da živi u meni. Poanta svega je da se ne bojimo svojih slabosti i izazova koji su pred nama: za onoga tko ima Duha Božjega u sebi, ne postoji niti jedna prepreka koja ga može spriječiti da ostvari svoje poslanje. Bog ne izabire sposobne, nego svojim Duhom osposobljava poslane.