Šesnaesta nedjelja kroz godinu – C
Čitanja: Post 18,1–10a; Ps 15,2–4.5ab; Kol 1,24–28; Lk 10,38–42

Uvod

Danas slušamo poznati događaj o Isusovu susretu s Martom i Marijom. Često na Mariju gledamo kao na onu pobožniju u koju se trebamo ugledati. Ipak, Marta je ta s kojom se u ovoj priči možemo poistovjetiti i koja nam svojim primjerom može pomoći doći do Isusa.

Okolnosti događaja

Jeste li ikada otvorili frižider, a mama iz druge sobe viče: „Ne diraj kolače, to je za goste”? Svima nam je poznato što znači gostoljubivost i koliko je ona važna za našu kulturu. Sada to pomnožimo s deset pa ćemo otprilike dobiti dojam koliko je gostoljubivost bila važna na Bliskom istoku, i još uvijek jest.

U prvom čitanju vidimo da Abraham doslovno trči kako bi sve najbolje što ima u kući stavio na stol pred svoje goste. Slično i Marta u Lukinu evanđelju trči okolo „sva zauzeta” kako bi poslužila Isusa, koji je u tom trenutku najveća zvijezda u Izraelu. To je hvalevrijedan običaj. Stari zavjet je prepun primjera gdje Bog nagrađuje gostoprimstvo. Isusa su također često ugošćivali i nikada nije govorio protiv toga, pa niti u današnjem evanđelju ne govori. No Isus Marti prigovara nešto drugo.

Razmotrimo situaciju. Isus dolazi u Martinu kuću i propovijeda “radosnu vijest”, govori o Božjem kraljevstvu itd. Marta, kao dobra domaćica, juri okolo kako bi Isusa i njegove goste poslužila. No njezina sestra, koja živi s njom u istoj toj kući, ne radi ništa, nego sjedi do Isusa i sluša ga. Marta je ljuta na sestru i govori Isusu da je opomene jer je loša domaćica. Isus to ne radi, nego kritizira Martu, ali ne zbog toga što je ljuta na sestru, nego zato što je pobrkala svoje prioritete. Piše u tekstu kako Marta „bijaše sva zauzeta posluživanjem”. Riječ koju smo mi s grčkog preveli kao zauzeta, doslovno prevedena glasi odvučena. Marta je zbog svoga posla bila mentalno odvučena, distancirana, a to je predstavljalo velik problem. Bog koji se utjelovio došao je u tvoju kuću, a ti si negdje drugdje.

Biti Isusov učenik

Sjećam se kako sam jednom – često to doživljavam, ali sam ovaj put baš zapamtio – došao u goste jednoj osobi i uopće je nisam vidio jer je stalno trčala u kuhinju, nosila tanjure… jedan, pa drugi, pa pića, pa kome što fali… Na kraju sam rekao: „Neću ti više dolaziti u goste. Da sam htio da mi netko posluži pet sljedova, otišao bih u restoran. Došao sam zato što želim vidjeti tebe, a ne tvoje tanjure.” Isus je došao u Martinu kuću jer ju je htio susresti, a ona je sva odlutala u posluživanje. A što je njezina sestra Marija za to vrijeme radila? Sjedila je do nogu Gospodinovih i slušala njegove riječi. “Sjesti do nečijih nogu” bio je hebrejski izraz kojim se označavalo da si nečiji učenik. Pavao govori kako je sjedio do nogu Gamalielovih, tj. da mu je on bio mentor, da ga je podučavao (usp. Dj 22,3). Možda i nije bilo osobito lijepo od Marije što je sestru ostavila samu, ali ako moraš birati između slušanja Božje riječi i vršenja lijepih običaja, Isus je svakako bolji izbor.

Naše iskustvo

Mislim da svi imamo slično iskustvo. Odu gosti, a mi mrtvi umorni legnemo u krevet i zahvaljujemo Bogu što je sve gotovo, jer smo cijeli dan proveli na nogama. Ponekad i naš molitveni život tako izgleda. Trčimo po raznim pobožnostima, poslužujemo, obavljamo sve što treba da bismo bili dobri kršćani, a Isusa uopće ne susretnemo, jer nemamo vremena. Velik je paradoks to što Isus od Marte nije tražio da ga poslužuje. Ona si je sama zadala taj zadatak, koji ne može nositi. Puno je toga u životu lijepo i hvalevrijedno, ali treba odabrati prioritete: ono što je bolje, dio koji nam se „neće oduzeti”. Najvažnija je stvar u životu sjesti do Isusovih nogu i slušati Božju riječ, tj. biti njegov učenik. Ponekad smo i mi u Crkvi poput Marte: dajemo ljudima sve i svašta, od fešti do izleta – sve osim Božje riječi, jer to na kraju dana od silnih aktivnosti ne stignemo. Tako udaljeni od Boga ljutimo se na one koji „ništa ne rade”, nego samo čitaju Bibliju i propovijedaju.

Zaključak

Martino je iskustvo i naše iskustvo svakodnevne borbe. Možda je ključ uspjeha znati posložiti prioritete u životu tako da nam na prvom mjestu bude Božja riječ. Dan uvijek započeti s molitvom i čitanjem Svetog pisma. Bez toga bivamo odvučeni, rastreseni, izgubljeni. Zato nam danas Marta može biti primjer: i ona je, slično nama, bila u velikoj tjeskobi i brizi oko svjetovnih stvari. No kako je reagirala? Nije uokolo ogovarala kako joj je sestra lijena niti se zatvorila u vlastiti očaj i frustracije. Odlučila je doći k Isusu i sve to staviti pred njega. Nakon što je Isusu rekla što je muči, sjela je i počela slušati njegovu riječ. Postala je učenik, iako je prvotno došla k Isusu s malo drukčijim motivima. To je dobro.

Koliko mi bude teško kada mi ljudi kažu da ne mole zato što se ljute na Boga i zato što bi bilo licemjerno tako pristupiti molitvi. Koja je to đavolja obmana! Bog želi da mu dolazimo uvijek, kakvi god bili i kakav god teret nosili. Čak i kada prigovaramo Bogu i iznosimo mu svoje frustracije, mi ulazimo u odnos s njime, susrećemo ga i njegova nas prisutnost liječi. To je poruka današnjeg evanđelja: uvijek doći k Isusu, u kakvom god stanju, grijehu ili problemu bili. On jedva čeka da mu dođemo, da nas prihvati, podigne i ozdravi.