• Naslovnica
  • Propovijedi
    • Liturgijsko vrijeme
      • Godina A
      • Godina B
      • Godina C
      • Došašće
      • Božićno vrijeme
      • Korizma
      • Uskrsno vrijeme
      • Svetkovine
    • Kazalo po čitanjima
  • Tumačenje Biblije
    • Petoknjižje
  • Aktualne teme
    • Crkva i svijet
    • Liturgija
    • Moralna pitanja
  • Pod smokvom
    • Komentar evanđelja
    • Specijal
  • iPop

sagud.xyz

Može li se živjeti samo od vjere?
Godina C, Propovijedi

Može li se živjeti samo od vjere?

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu – C
Čitanja: Hab 1,2–3; 2,2–4; Ps 95,1–2.6–9; 2Tim 1,6–8.13–14; Lk 17,5–10

Uvod

Slušamo dvije prispodobe: prva je namijenjena onima koji imaju „premalo” vjere, a druga onima s „previše” vjere.

Vjera kao zrno gorušice

Iako imamo izvještaje kako su apostoli činili brojna čuda i bili vrlo uspješni u misijama koje im je Isus davao (usp. Lk 10,17), slušajući njegove prispodobe, vjerojatno su uvidjeli kako moraju još puno rasti da bi došli do razine svetosti o kojoj Isus propovijeda. Zato ga mole da umnoži njihovu vjeru jer se osjećaju nedovoljno sposobnima za poslanje koje im je povjereno. Isus, po običaju, šokira svojim odgovorom. U narodnoj mudrosti izraelskog naroda „zrno gorušičino” često se uzimalo kao simbol nečega vrlo malog. Postoji puno izreka koje koriste tu simboliku. U našem narodu u tom se smislu upotrebljava mak pa imamo izraz „manji od makova zrna”. Isus želi reći: da vam je vjera jako malena, činili biste nemoguće, no vaša vjera nije ni mala – ona je ravna nuli. Kako bi dodatno naglasio poantu, Isus opisuje tri čuda koja su fizički nemoguća. Prvo, ako imamo vjeru, moći ćemo razgovarati s drvećem. Nadalje, snagom riječi moći ćemo iščupati ogromno drvo s korijenom. Uz današnju mehanizaciju nemoguće je iščupati drvo s korijenom. To mogu jedino snažne oluje, ali i onda počupaju samo staro i već oslabjelo drveće. Treće, drvo ćemo moći posaditi u more. Drvetu treba zemlja za život, a u moru će odmah propasti. Ova tri čuda žele oslikati Božju moć. Bog je taj koji svojom riječju naređuje prirodi, koja ga sluša; Bog ima snagu veću od bilo kakve sile ovoga svijeta i Bog je taj koji će dati sve što je potrebno za život. Da bi Bog djelovao u svoj toj sili i moći, potrebno je samo malo vjere s naše strane.

Pravednik živi od vjere

Tako dolazimo do prvog čitanja. Prorok Habakuk žali se Bogu na patnju i nepravdu koju vidi oko sebe i koju sam doživljava. Bog mu odgovara da “pravednik živi od svoje vjere” (Hab 2,4), odnosno, drugim riječima: sve što ti je potrebno za život jest vjera i po toj će vjeri sve ostalo doći na svoje. Vjera nije uvjerenje da je neka stvar istinita, nego povjerenje, pouzdanje koje imamo u nekoga. Vjerovati u Boga znači živjeti tako da se oslanjamo na Boga da nam, ako slijedimo njegov nauk i živim po njegovim zapovijedima, ništa neće nedostajati i da ćemo ostati na životu i kad to izgleda fizički nemoguće. Kao na primjer drvo koje je iščupano s korijenom i bačeno u more. Korijen omogućuje drvetu život, a ako se iskorijenimo, umrijet ćemo. Ponekad nas Bog iskorijeni, izvuče nas iz naše sredine, odvoji od ljudi i stvari koje su nam bile od životne važnosti. Umre član obitelji ili prijatelj, izgubimo zdravlje, posao, ugled, dobar glas, snove, smisao itd. Svi smo se u nekom trenutku života tako osjećali. Kao da nas je netko odvojio od izvora svake naše radosti i sreće, kao da smo ostavljeni sami da polako umremo. Isus poručuje da nam je u tim situacijama vjera dosta za život. Ako treba, Bog će učiniti i ono fizički nemoguće. Koliko sam puta čuo: da nije bilo vjere, ne bih bio/bila na životu danas. Samo me Bog spasio. To znači biti iskorijenjen, kada se smrt čini kao jedina sudbina. No Bog tada ne čini samo da ostanemo na životu nego i da nam se krošnja razgrana, da donosimo zdrave plodove i pružamo mnogim pticama gnijezdo, prkoseći svim zakonima ovoga svijeta. Sve se to može uz jedno zrnce vjere. A što da imamo dva ili tri zrnca, gdje bi nam bio kraj?

Oholost

Druga je prispodoba još jedno upozorenje na opasnost oholosti. Sve što činimo Božji je dar i Božja milost. Uz ovu prispodobu padaju mi na pamet svećenici koji vole reći kako su sagradili neku crkvu. Pa i ja sam mjesec dana župnik, a već sam se ulovio kako pričam što sam sve napravio. Nismo mi ništa sagradili: vjernici su dali novac, a mi platili radnike da sagrade. Istina, ima tu puno posla, mudrovanja i brige oko planiranja, koordiniranja i organiziranja, bez čega ne bi bilo ničega. No to ne znači da zbog toga što smo se dosta pomučili oko nečega imamo pravo hvaliti se i reći kako je to naše djelo. Bog je taj koji sve daje i omogućava i njemu ide svaka zasluga, dok smo mi samo beskorisne sluge koje čine ono što je njihova dužnost.

Zaključak

Suprotnost je vjeri pouzdanje u vlastite snage. U prvom slučaju male vjere osoba pokušava svojim snagama ići kroz život, što ne dovodi daleko. U drugom slučaju Božja djela pripisujemo vlastitim snagama i sposobnostima. U svakome od nas ima pomalo svega. Ključ je u tome da uvijek u svemu dolazimo pred Boga, u molitvi, sakramentima i Božjoj riječi, da nas očisti od naših ideja i naslaga koje je ovaj svijet ostavio kako bi čista Božja milost mogla djelovati kroz nas i svijet upoznati s ljubavlju koja je sebe iscijedila do posljednje kapi krvi da bismo mi mogli živjeti.

- 5. listopada 2019.
Oznake | čuda, vjera

Najnovije objave

  • Propovijedi, SvetkovineKovčeg novoga saveza
  • Godina C, PropovijediPrije spasenja dolazi velika nevolja
  • Godina C, PropovijediOpasnost duhovnog drijemeža
  • Godina C, PropovijediSamo Isus donosi život
  • Godina C, PropovijediIsusova tri savjeta za molitvu

Nova objava odmah na e-mail

bdijenje biblija bogatstvo Crkva dobri pastir došašće Duh Sveti euharistija evangelizacija guba hram internet Ivan Krstitelj Izlazak josip krštenje kušnje ljubav Marija Mojsije molitva muka obraćenje odricanje ozdravljenje Petar poniznost poslanje poziv preobraženje progoni pustinja razmetni sin smrt spasenje srce Isusovo sveta misa Tijelovo Toma Trojstvo Uskrs uskrsnuće Zakon ženidba žrtva