Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa – A
Čitanja: Sir 3,2–6.12–14; Ps 128,1–5; Kol 3,12–21; Mt 2,13–15.19–23

Uvod

Nastavlja se drama oko Isusova rođenja, no ona nije plod samovolje kralja Heroda, već dio Božjeg vječnog plana, u kojem Bog iskorištava zlo ljudi kako bi ispisao priču spasenja.

Isus – novi Mojsije

Svi su evanđelisti u svojim djelima voljeli pokazivati i dokazivati kako je Isus ispunjenje starozavjetnih proroštava. No nijedan to nije radio kao Matej, čije je evanđelje krcato aluzijama na događaje iz Staroga zavjeta. Matej voli izričito navoditi starozavjetne citate i povezivati ih s događajima iz Isusova života. No ako Evanđelje ne uzimamo zdravo za gotovo, nego krenemo malo razmišljati, vidjet ćemo da Matejeve poveznice ponekad nisu pretjerano jasne. U današnjem evanđeoskom čitanju on citira proroka Hošeu, „iz Egipta dozvah sina svoga” (Hoš 11,1), što trebamo shvatiti samo kao točku na i, dodatnu potvrdu svega onoga što je prije rekao. Jedna je od njegovih važnih tema prikazivanje Isusa kao novog Mojsija koji će pokrenuti novi Izlazak iz ropstva. U Matejevu evanđelju vidimo kako Isus, poput Mojsija, mora bježati od krvožednog vladara koji iz straha od gubitka vlasti naređuje ubijanje židovske muške djece. Čudesno ga spašavaju članovi vlastite obitelji i na kraju ga Bog iz Egipta poziva da povede izraelski narod u slobodu. Ovo je takozvano tipološko tumačenje, koje je ključ za razumijevanje biblijske poruke. Događaji iz Staroga zavjeta bili su tek slika i najava jednog budućeg, sličnog, ali većeg događaja koji će Bog izvesti. Stoga, da bismo shvatili svu dubinu i značenje događaja iz Novoga zavjeta, moramo razumjeti njihovu starozavjetnu pozadinu. Postoji jedna zgodna izreka koja ovo opisuje: „Povijest se ne ponavlja, ali se često rimuje.” Isus će predvoditi novi Izlazak, dokinuti duhovno ropstvo grijehu i donijeti slobodu djece Božje.

Josip – vođa obitelji

Danas je blagdan svete obitelji i evanđeoski odlomak opisuje nevolju u kojoj se ona našla već na samom početku, ali daje i primjer kako se u nevolji trebamo držati. Matejevo evanđelje donosi Isusovo djetinjstvo iz Josipove perspektive i tu nam je važno primijetiti dva detalja. Prvo, Josip odluke koje se tiču njegove obitelji donosi slušajući Božju riječ i odgovarajući na nju, ali ne riječima, već djelima. Drugi detalj koji je vrijedan pažnje jest to da se četiri puta spominje izraz „dijete i majka njegova”. U Bibliji redoslijed nabrajanja uvijek označava važnost nabrojenog. Mi u svakodnevnom govoru obično kažemo „žena i djeca”, jer je žena važnija od djeteta, tj. sakramentalna veza važnija je od krvne. No Josipovo dijete nije obično dijete, nego Bog koji se utjelovio.

Zaključak

Isus je bio povjeren Josipu na skrb. Način na koji se on skrbio za Isusa ostaje primjer svim obiteljima kako se trebamo skrbiti jedni za druge: osluškivanjem Božje riječi i stavljanjem Boga na prvo mjesto u svim odlukama. Makar nas to koštalo siromaštva, progonstava i nevolja, Bog će se pobrinuti da nam ni vlas s glave ne padne.