Treća nedjelja došašća – A
Čitanja: Iz 35,1–6a.10; Ps 146,6c–10; Jak 5,7–10; Mt 11,2–11

Uvod

Evanđelje započinje Ivanovim pitanjem o tome tko je Isus, a završava Isusovim odgovorom o tome tko je Ivan – najveći među rođenima od žene.

Tko je Isus?

Ivan se nalazi u tamnici i poznato nam je kako je ta cijela drama na kraju završila, no u tamnici Ivan ne zapada u izvanjsku krizu – ne muči ga strah od gubitka života – nego proživljava unutarnju krizu. Prilikom krštenja bilo mu je jasno objavljeno da je Isus onaj koji treba doći, pa je zato odmah i poslao svoje najbolje učenike da ga slijede. Kada je iz tamnice dočuo za „djela Kristova”, a Krist je grčki naziv za Mesiju, u njemu se počela rađati sumnja. Zašto? Zato što Isus nije bio onakav Mesija kakvog je Ivan očekivao. Cijeli život on je najavljivao pročišćenje naroda, sječu oholih i grešnih (Mt 3,7–12), no umjesto toga Isus ozdravlja bolesne, druži se s grešnicima i slično. Ivan si postavlja pitanje je li možda krivoga pokazao i tako promašio cijelo svoje poslanje. Zato šalje učenike da pitaju Isusa što on ima reći o njegovoj dvojbi, jer nije bilo tako lako povezati Ivanove najave s Isusovim djelovanjem. Isus daje odgovor, ali ne izravno. Poručuje učenicima da prenesu Ivanu kako „slijepi gledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje” (Mt 11,5). Ivan dobro poznaje Sveto pismo i zna da su proroci navješćivali dan kada će se sve to zbiti, ali nisu govorili da će to biti kada dođe Mesija, nego kada Bog dođe među svoj narod. Jedno od tih proroštava slušali smo u prvom čitanju. Čudesa koja Izaija nabraja odgovaraju onome što Isus čini, a to se ima dogoditi kada Bog dođe na zemlju, kako kaže: „On sâm hita da vas spasi!” (Iz 35,4). Neće doći Božji prorok ili pomazanik, nego će sâm Bog doći i činiti ta čuda. U Isusovu odgovoru iščitavamo da on jest Mesija, ali ne samo Mesija, već Bog koji se utjelovio. Nikada u Evanđeljima Isus nije izravno rekao „Ja sam Bog”, ali je stalno svoje slušatelje upućivao na taj zaključak.

Ivan ispituje

Ivan nije jedini kojem Isus nije bio do kraja jasan jer nije ispunjavao zadana očekivanja. Farizeji su također imali neke svoje predodžbe o Mesiji u koje se Isus nije uklapao. No velika je razlika između Ivana i farizeja: Ivan je bio spreman promijeniti svoju sliku o Bogu, a farizeji nisu. Oni su odabrali radije Isusa ubiti i skrivati činjenicu njegova uskrsnuća nego promijeniti sebe i svoja vjerska uvjerenja. Ivan šalje učenike s pitanjem zato što je on spreman slušati i promijeniti se. Dok se farizeji smatraju gospodarima znanja, Ivan sebe smatra slugom istine.

Prvi ljudi bili su u sličnoj krizi: pojavila su im se neka pitanja, no umjesto da odu k Bogu i s njim ih razjasne, oni su radije vjerovali zmiji i vlastitim fantazijama (usp. Post 3). Ivan svoje nedoumice donosi Isusu, postavlja pitanja, dovodi u pitanje cijeli svoj život, a potom sluša. Sjetimo se da je Ivan bio glas koji viče, zapovijeda i opominje, ali u ovoj situaciji on postaje malen i tih, spreman za pouku. Tu je njegova veličina, u tome što se učinio malenim, poput Isusa (usp. Fil 2,6–11), pa čak i na onom području koje je definiralo njegovo poslanje i osobu – pitanju kakav Mesija treba biti.

Zaključak

Možda je na putu svetosti najteže odreći se krive slike o Bogu. Kada se čovjek obrati i upozna Isusa, s pravom osjeti da je to ono najbitnije: njega je cijeli život tražio, on je onaj za kojim čezne njegova duša, za koga je stvoren i koga će se čvrsto držati do kraja života. Tada prvi put osjećamo da smo našli smisao i spasenje. U srži je sve to istina, ali većina onoga što danas mislimo o Bogu naša je projekcija i fantazija, a ne ono što Bog jest, jer mi smo takvi – ograničeni. Odrastanje u vjeri jest put trajnog čišćenja te krive slike. Obraćenje je nešto što se treba događati stalno. Onaj tko se samo jednom obratio i tvrdoglavo se drži te slike Boga u kojoj je prvi put osjetio mir, na kraju završava u fanatizmu i nemiru. Puno ljudi zaglibi u takvoj površnoj i nepromišljenoj vjeri jer su prelijeni Bogu postavljati pitanja. Stara izreka kaže: Tko tvrdi da je Boga spoznao, Boga je izdao. Strašno je naporno i teško pristati propitkivanjem ugroziti svoju sliku Boga i priznati da je nešto što me toliko duboko definiralo bilo krivo. Čovjek se s vremenom umori od tih silnih propitkivanja i obraćenja, odustane od potrage za istinom, pa na kraju počne Boga izbjegavati. Ivan je u najvećoj krizi svoga identiteta tražio odgovore od Isusa. To je dobar put prema svetosti: ponizno dolaziti k Isusu i moliti ga da nam otkrije istinu o sebi i o nama.