Šesta vazmena nedjelja – A
Čitanja: Dj 8, 5–8.14–17; Ps 66, 1–3a.4–7a.16.20; 1Pt 3, 15–18; Iv 14, 15–21

Uvod

Približavamo se blagdanu Duhova, a nedjeljna nam evanđeoska čitanja odgovaraju na pitanje tko je Duh Sveti i kako je sve prisutan u našem životu.

Vrijeme Duha

Jeste li ikada maštali o tome da ste se rodili u Isusovo vrijeme, da ste jedan od sretnika koji je boravio u njegovoj blizini, izravno slušao njegove riječi, doživio njegov pogled, njegov dodir, upoznao njegovu majku? To bi sigurno bilo predivno iskustvo, no nama je još bolje, jer živimo s Duhom Svetim. I sam je Isus rekao da nam je bolje biti s Duhom nego s njime: „… bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama” (Iv 16,7).

Duh Sveti je drukčiji

U današnjem evanđelju Isus Duha Svetoga naziva Braniteljem; govori da će nam Otac dati „drugoga Branitelja” (r. 16). Isus je prvi Branitelj (usp. 1 Iv 2,1), no on odlazi od nas i poslat će nekoga tko će zauzeti njegovo mjesto, ali će biti drukčiji od njega. Imamo nekoliko opisa u kojima se navode razlike između Isusa i Duha Svetoga: Isus je vidljiv, a drugi je Branitelj nevidljivi duh; Isus je Istina, a drugi je Branitelj „Duh Istine”; Isus boravi s učenicima, a Duh boravi u učenicima (usp. r. 17).

Današnji evanđeoski odlomak dio je velikog Isusova govora s posljednje večere, u kojemu Duha Svetoga čak četiri puta naziva Braniteljem. Izvorna je grčka riječ paraklétos: složenica od riječi para, što znači ‘uz’ ili ‘pored’, i kaleo, što znači ‘zvati’. Branitelj je netko koga zovemo da bude pored nas, da nas podržava u nečemu što radimo. Možda nam je poznatija latinska inačica ove riječi, koja ima isti korijen, a glasi advocatus – advokat. U proteklom je stoljeću skovan i jedan novi teološki naziv za Duha Svetoga: nepoznati Bog. Taj naziv više govori o nama nego o trećoj božanskoj osobi. Siguran sam kako bi svatko od nas mogao naširoko govoriti o Isusu, a ponešto bismo uspjeli i o Ocu reći, no kada dođemo do Duha Svetoga, često nam ponestane riječi. Znamo da postoji, spominjemo ga svake nedjelje u Vjerovanju, ali kao da ne znamo što bismo o njemu rekli ili mislili, niti što bismo točno s njime trebali raditi.

Što sve Duh Sveti čini?

Nažalost, nismo dovoljno svjesni da je upravo Duh Sveti onaj koji bi nam trebao biti najbliži, o kojem bismo trebali najviše znati i najviše moći reći, zato što je naš cjelokupni vjerski život prožet njime. On je uz nas u svemu što činimo u vjerskom životu, kako bi nas vodio, jačao, odgajao, štitio i brinuo se da nam ništa ne nedostaje. Ukratko, on radi sve ono što radi jedan roditelj, i zato nam Isus kaže: „Neću vas ostaviti kao siročad” (r. 18). Duh Sveti moli umjesto nas kada nam molitva zapinje: „Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima” (Rim 8,26); posvješćuje nam dostojanstvo Božjeg sinovstva kako ne bismo klonuli: „… odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba! Oče!’” (Gal 4,6); podsjeća nas na Božju riječ i uči nas kako ispravno živjeti: „Branitelj – Duh Sveti (…) poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh” (Iv 14,26); otkriva nam Božja otajstva i razrješava životne nedoumice: „Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu” (Iv 16,13); po sakramentima nas oblikuje i pretvara u Božje prebivalište: „Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama” (1 Kor 6,19).

Bez Duha Svetoga ne možemo živjeti nijedan dio naše vjere. Zato u prvom čitanju apostoli šalju Petra i Ivana da polažu ruke na Samarijance kako bi i oni primili Duha Svetoga. Samo krštenje nije dovoljno: ono za nas predstavlja otvorena vrata, ali je Duh Sveti taj koji će nas uzeti za ruku i uvesti u blaženi život.

Zaključak

Da bi Duh Sveti mogao djelovati, moramo ga neprestano zazivati. Primili smo ga u sakramentu krštenja i svete potvrde i njegova je vatra zapaljena u nama, no moramo je stalno potpirivati, održavati. Na malenoj se žeravici ne može ispeći dobar kršćanin – moramo je raspiriti u buktinju. Molitva zaziva Duha Svetoga vapaj je upućen Bogu od čovjeka koji ovim svijetom ne može ići sam. Zato ga svaki dan zazovimo da bude uz nas i pored nas, da nas štiti od neprijatelja koji su jači od nas, da moli kada nama ponestane riječi, da nam osvjetljava dušu kako bismo mogli prepoznati što je istina, a što laž u našem životu i, konačno, da nas pretvori u hram dostojan našega Gospodina Isusa.