Trideseta nedjelja kroz godinu – A
Čitanja: Izl 22, 20–26; Ps 18, 2–4.47.51ab; 1Sol 1, 5c–10; Mt 22, 34–40

Uvod

Dvije zapovijedi ljubavi, koje Isus spominje u ovom evanđeoskom odlomku, nisu njegova inovacija, već citiranje Staroga zavjeta, ali nov je način na koji Isus te dvije zapovijedi neraskidivo međusobno veže.

Čuj, Izraele

Prva zapovijed koju Isus navodi, a koja govori o ljubavi prema Bogu, dio je najpoznatije židovske molitve Šema, Izrael. Ona je Izraelcima značila otprilike koliko nama kršćanima znači molitva Očenaša. Molili su je ujutro i navečer te u raznim drugim prilikama, kako je to već Mojsije zapovjedio (usp. Pnz 6,4–6). Drugim riječima, Isus govori da je najvažnija zapovijed ujedno ona najpoznatija: ljubiti Boga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim – čitavim svojim bićem.

U ljubavnim pjesmama ili u svakodnevnom govoru ljubav obično povezujemo sa srcem. Vjerujem da su mnoge djevojke od svojih udvarača čule izljeve poput: „Volim te čitavim srcem!“ (ili „čitavom dušom“), no sumnjam da je itko ikada djevojci rekao: „Volim te čitavim umom svojim!“ Kada se u Bibliji spominje riječ ljubav, ona ne označava osjećaj privlačnosti, uzbuđenja ili topline u grudima, na što današnji čovjek prvo pomisli, nego nešto što prvenstveno pripada području uma i volje.

Ljubav je čvrsta odluka: ljubiti znači opredijeliti se za drugu osobu, a ljubiti Boga čitavim svojim bićem, kako nalaže Šema, znači svoje osjećaje i misli usmjeriti prema Bogu, uskladiti s njegovim mislima i njegovim osjećajima. Ne smije postojati nijedno područje života koje ću ostaviti po strani, u kojem neće biti mjesta za Boga, već trebam čeznuti da Božje svjetlo uđe u svaku poru moga bića. Židovi su tijekom dana više puta ponavljali, a i dandanas ponavljaju, ovu Božju zapovijed kako bi im ljubav prema Bogu uvijek bila na pameti.

Zanimljivo je da su Izraelci imali 613 zabrana i naređenja koja su trebali držati. Njih 365 bile su zabrane – točno koliko ima dana u godini – dok je naređenja bilo 248 – vjerovalo se da toliko kostiju ima u ljudskom tijelu. Ta nas simbolika također podsjeća da Bogu trebamo dati sve što imamo i što jesmo.

Ljubiti bližnjega

Druga zapovijed koju Isus navodi potječe iz Levitskog zakonika, a dio je šireg govora o međuljudskim odnosima, posebice o zaštiti slabijih i ugroženih (usp. Lev 19,18). U sličnom tonu govori i današnje prvo čitanje.

Ljubav prema Bogu ne može ostati ograničena na osobne molitve i bogoslužje, već mora biti vidljiva u odnosima prema drugim ljudima. No, na prvi pogled, ovako formulirana zapovijed kao da predstavlja rupu u zakonu, jer postavlja čovjeka kao mjeru ljubavi: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (Mt 22,39). Znamo da mnogi, nažalost, sebe ne vole. Stoga Isus tu zapovijed veže uz zapovijed ljubavi prema Bogu. Njegov odgovor farizejima nije puko nabrajanje, već spajanje tih dviju zapovijedi u neodvojivu cjelinu. U Starome zavjetu štovanje Božjih zapovijedi smatralo se odlikom mudroga čovjeka, prema shvaćanju da će onome tko ih slijedi biti dobro. Stoga ljubiti Boga čitavim bićem ujedno znači voljeti i sebe, sebi činiti dobro. Isus se nadovezuje na tu logiku i poziva nas da ljubimo druge kao što ljubimo same sebe, odnosno da dovodimo druge k Bogu kao što sami pred njega dolazimo. Ljubiti drugoga znači dovesti ga do toga da ljubi Boga svim svojim bićem. Ako sve ovo prevedemo na naš kršćanski rječnik, ljubiti drugoga znači voditi ga putem svetosti. Ovo Isus nije samo zapovjedio nego i djelima pokazao.

Isusova nova zapovijed ljubavi

Na posljednjoj večeri rekao je učenicima: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ (Iv 13,34). Kako nas je Isus ljubio? S puno zagrljaja, razumijevanja i odobravanja naših slabosti? Ne! – nego odlaskom na križ poradi nas i naših grijeha, kako bismo se mi obratili i krenuli putem svetosti. To je krajnji čin ljubavi: dati svoj život da bi se druga osoba spasila. Nekada to izgleda vrlo ružno i bolno, kao u filmu Pasija, ali to je zapravo najljepši ljubavni film, jer nema većeg djela ljubavi od Kristove žrtve (usp. Iv 15,13).

Zaključak

Isus je u svojem životu savršeno sjedinio ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Slijedeći Očev plan, stavljajući svoj život potpuno u njegove ruke, učinio je najveće djelo ljubavi prema ljudima: donio im je spasenje. Nikada nam ne smije biti žao što smo zbog Boga, zbog toga što smo slijedili njegovu volju i zakone, neke ljude možda razočarali ili napustili. Slijediti Božji plan uvijek je izraz ljubavi, pa i prema onima koji zbog toga ostaju povrijeđeni. Makar iza sebe ostavili i slomljena srca, Bog će već naći načina da njegovo svjetlo prodre i donese spasenje.