Gospodar se vraća
Prva nedjelja došašća – B
Čitanja: Iz 63,16b–17b; 64,2b–7; Ps 80,2ac.3b.15–16.18–19; 1Kor 1,3–9: Mk 13,33–37
Uvod
Uz blještavilo lampica, miris cimeta i pjevušenje poznatih melodija lako smetnemo s uma da bi došašće trebalo više ličiti na korizmu, a manje na reklamni katalog.
Dvostruko došašće
Iako je počela nova crkvena godina, u evanđeoskom čitanju imamo istu temu kao i prošlih nedjelja: ponovni Kristov dolazak. Time se šalje jasna poruka da došašće nije samo razdoblje pripreme za proslavu Kristova rođenja već i razdoblje pripreme za njegov ponovni dolazak. U prvom čitanju slušamo čovjeka koji vapi za spasenjem. Zaziva Boga da razdre nebesa i siđe (usp. Iz 63,19), što se Isusovim utjelovljenjem doslovno ostvarilo. Njegov je krik vapaj raskajanog naroda koji je nakon tolikih lutanja napokon shvatio da sam sebe ne može spasiti, da mu je potreban „otkupitelj“ (r.16). Cijelo je prvo čitanje jedan poziv na obraćenje koji nam može poslužiti za oblikovanje vlastite adventske molitve, kao vapaj Bogu da nam oprosti „lutanja“, da „siđe“ u naš život, da nas spasi i otkupi.
Bog je Otac
Druga posebnost Izaijina odlomka jest to što se Boga dva puta naziva Ocem (usp. Iz 63,16; 64,7). Postoji još nekoliko mjesta u Starome zavjetu gdje se Boga tako naziva, ali ovo je jedino mjesto na kojem se Bogu izravno u molitvi tako obraća. U središtu programa Isusova javnog djelovanja, poslanja Boga koji je s neba sišao, bilo je objaviti ljudima da je Bog Otac. Cjelokupan program svojega Kraljevstva Isus je sažeo u molitvi „Očenaša“ (usp. Mt 6,17). Stoga možemo reći da je prvo čitanje cijelo obilježeno najavom Isusova dolaska. Psalam u potpunosti nastavlja ovu misao: to je vapaj koji narod u nevolji upućuje Bogu, u kojem također, iako neizravno, psalmist Boga naziva ocem opisujući sebe kao „sina kog za se odgoji“ (Ps 80,16).
Bdijte!
U Evanđelju Isus daje uputu svojim učenicima, ali i svima nama, kako trebamo živjeti dok ne dođe. Tri puta govori: „Bdijte!“ Nekoć su putovanja bila puno nezgodnija nego danas pa su ljudi znali čak i godinama kasniti u povratku, ali sluge su u svakom trenutku morale biti spremne, ne samo za gospodarev povratak nego i za razne nevolje. Zato se Isus služi ovom usporedbom da bi opisao svoj povratak. Njegovo se vrijeme ne zna, ali se zna da on sigurno dolazi. Od svih slugu posebno se ističe vratar: on bi na ulazu u posjed odlučivao tko smije ući i pazio na razne smutljivce koji ne dolaze s poštenim namjerama, nego da prave nered i kradu gospodarevu imovinu. Na taj način moramo shvatiti Isusov poziv na bdjenje: trebamo stražariti nad svojim životom i uvijek biti duhovno budni kako ne bismo u svoju dušu puštali razne utiske ili misli koje bi mogle napraviti štetu i navesti nas na grijeh, tako da, kada Isus dođe, imovinu koju nam je povjerio, a to je naša duša, nađe očuvanu i postojanu. Ako zaspimo, lako se može dogoditi da nas Bog pohodi i nađe nas nedostojne.
Isus ovo govori svojim učenicima, koji su nedugo nakon toga zaista zaspali u trenucima kada su trebali bdjeti, i točno im najavljuje četiri vremenska razdoblja kada će zaspati. „Uvečer“ (Mk 14,17), dok su blagovali, Juda nije bdio i dopustio je Sotoni da ga navede na izdaju. „O ponoći“ učenici su doslovno zaspali dok je Isus molio i pripremao se za svoju muku (usp. Mk 14,37). „Za prvih pijetlova“ Petar je opet zaspao: tada je pustio da strah zavlada njegovom dušom i Krista javno zatajio. „Izjutra“ (Mk 15,1) kao da je cijeli narod izgubio moralni kompas i zaspao, pa je na suđenju umjesto Krista izabrao Barabu.
Zaključak
Ova četiri vremena predstavljaju četiri razdoblja u kojima smo pozvani posebno bdjeti. Večer je vrijeme zajedništva, ponoć poziv na molitvu, prvi pijetlovi označavaju progon, a jutro trpljenje nepravde. U svim tim trenucima naš pogled mora uvijek biti uperen u nebesa, u našeg Oca od kojega nam dolazi spasenje. To je došašće: poziv na molitvu, pokoru i obraćenje, vapaj za Spasiteljem. On će sigurno doći, ali možda ne tako brzo kako se nadamo; no svejedno, dok se to ne dogodi, nijedan naš vapaj, nijedna naša molitva nije uzaludna. Bdijmo i dočekat ćemo ga spremi.