Treća nedjelja došašća – B
Čitanja: Iz 61,1–2a.10–11; Lk 1,46–50.53–54; 1 Sol 5,16–24; Iv 1,6–8.19–28

Uvod

Nastavljamo s upoznavanjem pomalo misteriozne figure Ivana Krstitelja. Prema pojedinim izvorima, Ivan Krstitelj je među tadašnjim Židovima bio popularniji i uvaženiji od Isusa, što je na kraju dovelo do paradoksa da neki ljudi nisu postali Isusovi učenici jer su već bili Ivanovi. Zato evanđelist Ivan na početku svoga Evanđelja ima zadatak na pravo mjesto smjestiti osobu i poslanje Ivana Krstitelja.

Tko Ivan Krstitelj nije

Čitajući evanđeoski odlomak, možemo zaključiti da se on bavi identitetom Ivana Krstitelja, ali ulazeći dublje u analizu, vidjet ćemo da nam on više otkriva o Isusu nego Ivanu. Nalazimo se u vremenu došašća i iščekujemo Isusov ponovni dolazak. Židovi Isusova vremena također su se nalazili u vremenu došašća jer su iščekivali dolazak Božjega pomazanika koji će ispuniti obećanja koja je Bog dao po svojim prorocima. Postojala su mnoga proroštva i tumačenja o tome kakve će osobine Mesija imati i što bi on sve trebao napraviti. Budući da je narod bio u iščekivanju, oči sviju bile su širom otvorene ne bi li prepoznali Mesiju kada on napokon dođe. Ivan Krstitelj svakako je bio osoba koja se isticala i privlačila pažnju, podizala prašinu iza sebe. Stoga su se brojni pitali je li on možda taj Mesija ili tko drugi od prorečenih likova.

Krstitelj izravno odgovara i razrješava dilemu: „Ja nisam Krist“ (Iv 1,20), tj. po prorocima obećani Mesija. Nato ga poslani svećenici pitaju nije li možda Ilija. Zašto Ilija? Bog je najavio poslati proroka Iliju prije negoli on sam dođe (usp. Mal 3,23). Prema Pismu, prorok Ilija nije umro, nego je bio uznesen na nebo (usp. 2 Kr 2,11), pa su Židovi vjerovali da će Ilija ponovno sići s neba. Iako se čak hranio i oblačio poput Ilije (usp. Mk 1,6; 2 Kr 1,8; 1 Kr 19,4–8), Ivan odbacuje i tu ideju. Ovdje naizgled ulazimo u kontradikciju jer smo prošle nedjelje govorili o Ivanu kao Iliji, što je i sam Isus potvrdio (usp. Mk 9,12s). Odgovor na ovu dilemu nalazimo u anđelovu govoru Zahariji, Ivanovu ocu, prilikom najave Ivanova rođenja: „Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.“ (Lk 1,17).

Ivan nije Ilija koji je tijelom sišao s neba, ali posjeduje duh i silu Ilijinu. Ilija se borbeno zalagao za štovanje pravoga i jedinoga Boga. U njegovo je doba narod silno otpao od svoje vjere i počeo štovati druge Bogove, a Iliji je uspjelo da mnoge od njih vrati na pravi put. Ivan dakle nije Ilija tijelom, ali jest duhom jer obojica imaju isto poslanje: obratiti ljude od idolopoklonstva i privesti ih štovanju jedinoga Boga.

Ako nije Ilija, onda je Ivan možda Prorok? Ne bilo koji prorok, nego onaj kojega je Mojsije najavio Izraelcima, onaj koji će poput njega narod izbaviti iz ropstva (usp. Pnz 18,15). Ivan i na to pitanje odgovara negativno.

Glas koji viče u pustinji

Izaslanici ostaju bez daljnjih ideja pa na kraju pitaju Ivana da sam kaže tko je on. Ivan sebe predstavlja kao „glas koji viče u pustinji“, najavljen od proroka Izaije, o čemu smo slušali prošle nedjelje. Njegov je odgovor zapravo skretanje pažnje sa sebe na poruku koju donosi, odnosno na osobu čiji dolazak najavljuje. Glas je u razgovoru sporedan, prolazi zrakom i nestaje, a riječ je ono što osoba prima u srce. Ivan je glas nakon kojega dolazi utjelovljena Riječ – Krist. Ako ga želimo prepoznati, moramo se pripremiti obraćenjem srca i krštenjem.

Zaključak

Došašće je općenito obilježeno pozivima na pokajanje. No današnja nedjelja, treća nedjelja došašća, ima drukčiji naglasak: radost. Evanđelje nam govori da će Mesija koji dolazi donijeti oproštenje grijeha. On će, kako kaže prvo čitanje, „iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje“ (Iz 61,1). Zato ove nedjelje prekidamo razdoblje pokore i odricanja da bismo se radovali. Umjesto psalma slušamo Marijin hvalospjev u kojem se ona raduje, klikće i veliča Gospodina. Sv. Pavao u Poslanici Solunjanima zapovijeda: „Uvijek se radujte!“ Zato se ova nedjelja još zove Radosna (lat. Gaudete) nedjelja.

Danas u svoje sjećanje dozovimo sve divne stvari koje je Bog učinio za nas. Ne samo ono općenito što stalno slušamo u propovijedima: da je umro za nas, da nas je spasio itd. Probajmo se osim toga sjetiti i onih konkretnih trenutaka iz vlastitog života kada nas je Bog spasio od mnogih nevolja, kada smo osjetili njegovo oproštenje, prihvaćanje i bezuvjetnu ljubav. Zahvalimo mu na tome i radujmo se zbog svega što je bilo, ali i zbog svega što će se tek dogoditi. Imamo razloga.