Četvrta nedjelja kroz godinu – B
Čitanja: Pnz 18,15–20; Ps 95,1–2.6–9; 1Kor 7,32–35; Mk 1,21–28

Uvod

Isus započinje svoje javno djelovanje, a svojim načinom govora sve slušatelje prisiljava na odluku: ili će biti s njime ili će ga progoniti, jer treće opcije u odnosu s Isusom nema.

Isusov autoritet

Židovske su sinagoge bile malo slobodnije forme od naših župnih zajednica. Subotom se čitala i tumačila Božja riječ, no to nije nužno morao raditi nadstojnik sinagoge, već je to mogao i netko od prisutnih vjernika, ili pak neki putujući propovjednik ili učitelj koji se u tom trenutku našao u gradu. Slijedeći to pravilo, Isus zauzima govornicu te pred cijelom zajednicom počinje naučavati, no ono što ga razlikuje od svih dotadašnjih učitelja jest izvor njegova autoriteta. Židovski su se propovjednici pozivali na Mojsija, koji je od Boga primio Božju riječ, i uvjeravali ljude u neke istine jer je to Mojsije tako naučavao. No Isus se ne poziva na Mojsija, već sebe proglašava autoritetom kojega se mora slušati! Svoja izlaganja započinje riječima: „Čuli ste da je rečeno…” pa potom Božju riječ suprotstavlja svojem nauku: „… a ja vam kažem…” (usp. Mt 5,22–48). Mojsije je rekao jedno, ali ja vam sada govorim drugo. Vjerujem da je tada mnogima prošlo kroz glavu: „Pa tko si ti da se usuđuješ uspoređivati s Mojsijem?!” Ovim pitanjem dolazimo do sržnog problema cijelog evanđelja: Tko je Isus? Sve što Isus govori i radi pomalo nam daje odgovor na to pitanje, a današnje evanđelje pogotovo. Njegovi slušatelji „bijahu zaneseni” (r. 22) Isusovim govorom, tj. bili su potpuno zatečeni onime što su čuli pa nisu znali kako reagirati, jer je ono što je Isus govorio imalo velike posljedice. Dobro su poznavali riječi iz Ponovljenog zakona koje smo slušali u prvom čitanju, gdje Mojsije najavljuje: „Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte!”; no također su znali i nastavak toga govora: „A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.“ (Pnz 18,15.20).

Isusova dilema

Isusov je govor zahtijevao snažnu reakciju jer nameće samo dva moguća zaključka: ili je on novi Mojsije kojega treba s jednakim poštovanjem početi slušati ili je on lažni prorok kojega treba pogubiti (usp. Lk 4,14–30). Treća opcija ne postoji jer slušatelji od ove dileme ne mogu okrenuti glavu i reći da ih se to ne tiče. Ali kako raspoznati je li Isus poslan od Boga ili je riječ o lažnom proroku? Mojsije je činio čudesa kako bi narodu i faraonu dokazao da djeluje u Božje ime (usp. Izl 4,1–5), a slična su znamenja i čudesa tijekom povijesti pratila i druge Božje odabranike. Isus također čini čudesa i demonstrira svoju moć, ali to čini na dotad neviđen način. Danas smo slušali kako izgoni demona, iduće ćemo nedjelje slušati o ozdravljenju bolesnih, a poslije i o hodanju po vodi te mnogim drugim kršenjima prirodnih zakona (usp. Mk 6,47–52) koja će svoj vrhunac imati u uskrsnuću od mrtvih.

Ili Isusovi ili đavlovi

Nečisti duh iz današnjeg egzorcizma djelomično nam otkriva tko je Isus govoreći da je on „Svetac Božji”, ali nam otkriva i nešto o njegovu poslanju: „Došao si da nas uništiš?” (r. 24). Čak i ovo početno pitanje: „Što ti imaš s nama…?” upućuje na ratnu terminologiju (usp. Suci 11,12; 1 Kr 18,17). Isus je u ratu sa silama tmine i došao je na svijet kako bi ih uništio, a u tom ratu nema neutralnih, nezainteresiranih strana jer je Sotona itekako zainteresiran za našu dušu i čini sve da nas uništi. Ovakvo stanje samo dodatno pojačava prethodnu dilemu: ako nećemo biti na Kristovoj strani, stat ćemo na stranu njegovih neprijatelja, jer u ovom ratu ne postoji neutralni teritorij.

Dilema pred kojom su se našli Isusovi slušatelji jest i dilema pred kojom se nalazi svaki čovjek koji čuje evanđelje. Ako je Isus zaista Bog, kako sâm govori o sebi, tada on mora postati središte našega života, a svaka riječ koju je izgovorio naše životno pravilo. No ako Isus nije Bog, onda se ova opsjena previše razmahala i moramo učiniti sve da se taj lažni prorok zaustavi. Za onoga tko život želi shvatiti ozbiljno, ne postoji treća opcija!

Zaključak

Možda nam ovo djeluje malo prenapadno pa se pitamo čemu ovakve fatalističke izjave i zašto ne bismo mogli nastaviti živjeti u miru kao do sada… No istina je da bez Krista mirnoga života nema. Možemo samo ignorirati ili zakapati svoje probleme i teškoće do neminovnog trenutka kada će se sve to raspasti. Nema mira bez Krista! Da bismo ga postigli, Isus od nas traži potpuno predanje, a to je zato što želi da njegov mir i njegova ljubav obuhvate čitav naš život. Evanđelja nam pokazuju da ne postoji nikakva duhovna ili prirodna sila, prepreka ili teškoća koju on ne bi mogao s lakoćom ukloniti, a od nas se traži vjera, odnosno povjerenje u njega da on zna što radi i da nam želi dobro.

Ako smo možda u posljednje vrijeme zanemarili molitvu i Božju riječ, možda je baš sada trenutak da počnemo obraćati više pažnje na ono što Isus govori, jer ne postoji važniji događaj u ljudskoj povijesti od dolaska Isusa Krista na ovaj svijet.