Druga vazmena nedjelja – B
Čitanja: Dj 4,32–35; Ps 118,2–4.16ab–18.22–24; 1Iv 5,1–6; Iv 20,19–31

Uvod

U današnjem evanđelju pratimo kako se uskrsli Isus prvi put ukazuje dvanaestorici, svojim najbližim učenicima i suradnicima. Svaka riječ koju Isus izgovara bremenita je i pomno odabrana: tako i njegov „Mir vama!“ nipošto nije običan pozdrav, već snažna poruka blisko povezana s njegovom mukom, smrću i uskrsnućem.

Isusov pozdrav

Isus čak dva puta pozdravlja učenike s „Mir vama!“ (Iv 20,19), što je tipičan bliskoistočni pozdrav koji se zadržao do dandanas. No apostoli na Isusov pozdrav nijemo šute. To je bilo tek tri dana nakon što su ga izdali, a potom gledali kako ga muče i razapinju na križ. Još su se uvijek u strahu za vlastiti život skrivali od ljudi kad se odjednom Isus pojavio među njima. Stoga možemo razumjeti zašto su ostali bez riječi i zašto im Isus još jednom ponavlja: „Mir vama!“ (r. 21).

Mir u Bibliji

No u današnjem evanđelju taj „mir” koji Isus izgovara nije tek svakodnevni pozdrav, nego duboka teološka poruka koju upućuje svojim učenicima. Riječ mir (hebr. šalom) u Bibliji ne označava odsustvo rata ili nevolja, već nešto puno, puno dublje. Šalom doslovno znači ‘biti cjelovit’. Primjerice, neklesani se oltar opisuje riječju šalom (usp. Još 8,31), gradske zidine koje nigdje nemaju pukotinu nazivaju se šalom, janje bez mane koje se prinosi za žrtvu naziva se izvedenicom riječi šalom. Ukratko, mir (šalom) opisuje nešto što je ujedno složeno i cjelovito, dovršeno i bez mane. Stoga se ta riječ preslikava i na čovjekovo stanje: kada se želi nekoga pitati kako je, pita se za njegov mir (usp. 2 Sam 18,29). Ideja koja stoji u pozadini jest ta da je život, poput gradskih zidina, nešto vrlo složeno, sastavljeno od mnoštva dijelova, odnosa, situacija, misli, emocija… a kada nešto od toga pukne, izgubi se ili razruši, čovjekov se mir (šalom) raspada. Kada riječ šalom upotrijebimo tako da označava radnju, onda ona znači popravljanje nečega što je razrušeno, potrgano ili nedovršeno. Tako je Salomon dovršio (šalom) Hram (usp. 1 Kr 9,25). Također, ako stoka ode na tuđe polje, mora se nadoknaditi (šalom) nastala šteta (usp. Izl 22,4). Isto je i s poremećenim ljudskim odnosima: potrebno je donijeti mir i zacjeljenje, uspostaviti normalne odnose tamo gdje su oni razrušeni i prekinuti. Kada kraljevi sklope mir, to ne znači samo da su prestali ratovati nego i da postaju prijatelji, počinju surađivati, trgovati itd. Takav je odnos trebao vladati između Boga i ljudi te ljudi međusobno, no ljudi u tome nisu uspjeli. Zato Izaija najavljuje dolazak „kneza mironosnog“ čijem „miru neće biti kraja“ (Iz 9,5s), kneza koji ne samo da dokida ratove nego i obnavlja razoren odnos ljudi s Bogom, kao i odnose među ljudima.

Isusov mir – novo stvaranje

Stoga, kada Isus dolazi među apostole govoreći „Mir vama“, on zapravo tumači sve ono što se dogodilo u protekla tri dana: “Svojom mukom, smrću i uskrsnućem obnovio sam razrušene živote, vaše uništene odnose s Bogom i drugim ljudima, a sada vas iscjeljujem, činim vas potpunima i savršenima, bez mane.” To znači Kristov mir! U poslanicama sv. Pavla često čitamo o Kristu koji nas pomiruje s Bogom (usp. Rim 5,1; Ef 2,14–18; Kol 1,19s). On ne želi reći da je Isus s Bogom sklopio nekakvu izvansudsku nagodbu, nego da je Isus našoj bolesnoj duši donio ozdravljenje, donio mir, odnosno obnovio ono što je u našem životu grijeh bio porušio.

Potom, kako kaže Evanđelje, Isus „dahne u njih“ (Iv 20,22). To je naizgled neobična gesta, ali onima koji poznaju Bibliju vrlo znakovita. Na prvim stranicama Biblije čitamo da je Bog prilikom stvaranja svijeta oživio čovjeka udahnuvši mu dah svojega života (usp. Post 2,7). Uskrsli Isus sad na isti način apostolima udahnjuje dah svojega života – života koji je pobijedio smrt – i od njih čini nove ljude. Uskrs je zato čin novoga stvaranja ili dovršetak stvaranja. ‘Dovršiti’ se na hebrejskom kaže šalom, pa stoga Uskrs nazivamo i osmim danom stvaranja, jer je toga dana Bog dovršio stvaranje čovjeka.

Iako je Isus bio taj koji je umro na križu, apostoli i cijelo čovječanstvo bili su oni koji su duhovno umrli u svojim grijesima. No uskrsli Isus tim „mrtvacima“ donosi život te i njih uskrisava, kao što je prorok Ezekiel najavio suhim kostima: „Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete!“ (Ez 37,5). Nije samo Isus uskrsnuo nego i apostoli, odnosno svi mi koji smo kršteni i koji smo prihvatili Isusa kao svojega Gospodina. Suhe su kosti ono što ostane od čovjeka kada mu se tijelo u grobu potpuno raspadne. Baš to, baš takve razorene i mrtve dijelove naših života Bog svojim duhom oživljava i stvara od nas nove ljude.

Zaključak

„Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim apostolima: ‘Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.’“ (Iv 14,27). U svakoj se svetoj misi spominjemo ovih riječi prije nego što pružimo mir jedni drugima. Taj mir moramo shvatiti u biblijskom smislu o kojem smo govorili: on nema veze s prestankom svađanja, nego se odnosi na Boga koji je došao iscijeliti naša slomljena srca (usp. Ez 11,19), popraviti napuklo (usp. Iz 42,3) i obnoviti razrušeno (usp. Jr 31,4).

Svrha geste pružanja mira nije to da mi nekome damo mir, nego da po Crkvi primimo Kristov mir. I zato, kada sljedeći put na misi nekome pružimo ruku, posvijestimo si da u tome trenutku mi od Crkve primamo Božje ozdravljenje.