• Naslovnica
  • Propovijedi
    • Liturgijsko vrijeme
      • Godina A
      • Godina B
      • Godina C
      • Došašće
      • Božićno vrijeme
      • Korizma
      • Uskrsno vrijeme
      • Svetkovine
    • Kazalo po čitanjima
  • Tumačenje Biblije
    • Petoknjižje
  • Aktualne teme
    • Emisija „Pod križem”
    • Crkva i svijet
    • Liturgija
    • Moralna pitanja
  • Pod smokvom
    • Komentar evanđelja
    • Specijal
  • iPop

sagud.xyz

Mi smo svjedoci svega što učini
Propovijedi, Svetkovine, Uskrsno vrijeme

Mi smo svjedoci svega što učini

Nedjelja uskrsnuća Gospodinova
Čitanja: Dj 10,34a.37–43; Ps 118,1–2.16–17.22–23; Kol 3,1–4 ; Iv 20,1–9

Uvod

Poanta vazmenog trodnevlja, tolikih obreda kroz koje smo prolazili, jest doživjeti Isusovo uskrsnuće kako bismo ga poput apostola mogli svjedočiti drugima koji još nisu čuli da je smrt uništena i da su grijesi oprošteni.

Svjedočanstvo apostola

Tri su stupa kršćanskog života: slavljenje Boga, svjedočenje vjere i djela ljubavi. To su tri temeljna poslanja Crkve i kada bismo na jedno od njih zaboravili, Crkva više ne bi bila Kristova Crkva, nego još jedna udruga civilnog društva. Bez liturgije, ona se odcjepljuje od božanstva i polako počinje propagirati zemaljsko kraljevstvo, a ne nebesko. Bez karitativnog služenja postaje licemjerna i hladna, običnom čovjeku previsoka za dohvatiti. Bez navještaja, zatvara se u sebe i polako umire.
Zato je mladoj Crkvi, o kojoj čitamo u Novom zavjetu, na prvom mjestu bio navještaj: njoj je bio potreban rast. U kratkom odlomku iz Djela apostolskih sveti Petar u svome poznatom govoru čak četiri puta spominje riječi svjedok ili svjedočiti. Kršćanski se navještaj razlikuje od raznih poučavanja ili indoktrinacija. Dok drugi učitelji žele ljude uvesti u neku nauku, dokazati kako je njihov sustav vjerovanja dobar, apostoli, kao što vidimo u prvom čitanju, ljudima prenose isključivo svoj doživljaj. Ima tu uvjeravanja i tumačenja, ali na prvom je mjestu pozivanje na vlastito iskustvo.

„Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu.” (Dj 10,39). Apostoli su doživjeli Isusa; nisu samo slušali što govori, nego su bili s njime, gledali su što je činio. Iako su ga Rimljani i Židovi ubili, on je i dalje živ, uskrsnuo je. To mora biti temelj našeg navještaja – iskustvo živoga Boga. Vjeronauk, predavanja, tribine, razumno razlaganje… sve je to važno i nužno, ali nije na prvom mjestu kada nekome želimo govoriti o Kristu. Na prvom mjestu treba biti ovo: Isus je živ, ja sam ga susreo i svjedočim ti da on nije neka priča iz prošlosti ili ideja iz doba kada ljudi nisu znali bolje, nego stvarna živa osoba koju i ti možeš upoznati. Sveti Pavao VI. upravo je na to mislio kada je izrekao svoju poznatu rečenicu: „Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje, ili ako sluša učitelje, sluša ih zato što su svjedoci” (EN 41).

Kako susresti Isusa

Netko će možda opravdano prigovoriti: Da, lako je bilo apostolima koji su doslovce vidjeli Krista, ali što je s nama koji živimo dva tisućljeća nakon što je Isus uzašao sa zemlje? Upravo u tome i jest poanta. Isusa se i danas može doživjeti isto kao što ga se moglo susresti dok je hodao ovom zemljom. Petar kaže kako su oni „s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih” (Dj 10,41). Ne činimo li i mi isto kada slavimo svetu misu? Što smo ova tri dana radili svaku večer u crkvi? Ako smo došli slušati lijepu glazbu i gledati igru svjetla, onda smo potpuno promašili sve. Liturgiju slavimo kako bismo doživjeli Isusa. Ne probudili emocije, nego osjetili Boga duhovnim osjetilima koja imamo u svojoj duši. To što smo doživjeli, čemu smo bili svjedoci – kako je Bog poslao svoga Sina, ne da osudi svijet, nego da ga spasi, kako je smrt pobijeđena i kako smo svi postali Božjom djecom – to sada idemo javiti drugima. Svima! Ateistima, muslimanima, površnim i mlakim katolicima… Krist je umro za sve njih i sve ih poziva da budu dio njegove jedine Crkve.

Zaključak

Prenositi ovaj predivan doživljaj uskrslog Isusa nije lako. Čitamo već u Djelima apostolskim kako su mnogi prvi učenici ubijeni zbog svjedočenja vjere. Ne zbog privatnog uvjerenje, prakticiranja vjere u svoja četiri zida ili zbog odlaska na misu, nego zbog javnog svjedočenja da je Krist živ. Ova je poveznica u prvoj Crkvi bila toliko snažna i jaka da su riječi svjedok i mučenik uskoro postale sinonimi (usp. Dj 22,20). Danas u mnogim jezicima riječ mučenik ima korijen od grčke riječi martus – svjedok.

Kao i u doba prve Crkve, današnjemu svijetu najviše smeta svjedočenje Crkve. Nitko neće prigovarati vjernicima što nedjeljom idu na misu ili što daju novac za siromašne. Ali što drugima govore o Kristu, što na radnom mjestu ne pristaju raditi protiv savjesti, što se u opakom društvu drže svojih moralnih načela i time provociraju savjest svakoga tko ih vidi – e, to smeta. Zna đavao da će bez svjedočenja Crkva umrijeti, zato je tako uporan da nas ušutka. Ali kako može onaj tko je doživio Krista šutjeti? Prilikom krštenja svećenik dotiče usne djeteta i govori: „Gospodin Isus… udijelio ti da uskoro možeš primati njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na hvalu i slavu Boga Oca.” To je naš zadatak, dužnost i smisao vjere. Doživjeti Isusa i pozvati naše bližnje da dožive isto.

- 3. travnja 2021.
Oznake | svjedočenje, Uskrs

Najnovije objave

  • Godina A, PropovijediKako se osloboditi zavisti?
  • Godina A, PropovijediKako i zašto oprostiti?
  • Godina A, PropovijediKako opomenuti svoga brata?
  • Godina A, PropovijediProlazi obličje ovoga svijeta
  • Godina A, PropovijediPetar – temelj Crkve

Nova objava odmah na e-mail

bdijenje bogatstvo Božje kraljevstvo Crkva dobri pastir došašće Duh Sveti euharistija evangelizacija internet Ivan Krstitelj Izlazak josip krštenje kušnje ljubav Marija Matej milosrđe milost molitva muka obraćenje ozdravljenje Petar poniznost poslanje poziv preobraženje progoni pustinja razmetni sin smrt spasenje srce Isusovo sveta misa Tijelovo Toma Trojstvo Uskrs uskrsnuće uzašašće Zakon ženidba žrtva