Šesta vazmena nedjelja – B
Čitanja: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98,1-4; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17

Uvod

Isus danas daje pomalo revolucionarnu definiciju nečega što nam je svima poznato, o čemu volimo govoriti i mislimo da sve znamo: jasno i nedvosmisleno svojim učenicima govori što je to ljubav.

Bog zapovijeda

Današnje evanđelje nastavlja Isusov govor od prošle nedjelje. Ovoga puta Isus objašnjava kako konkretno izvršiti ono što nam je prošli put zadao, kako ostati u njemu poput loze na trsu. Odgovor glasi: čuvajući njegove zapovijedi. Danas čak pet puta slušamo Isusa kako izdaje zapovijedi (jednom u prvom čitanju), što može parati uši suvremenom slušatelju naviklom na autonomiju i slobodu upravljanja vlastitim životom. Zapovijedi obično izdaju vladari svojim podložnicima. Znači li to da smo mi samo Božji robovi koji moraju bespogovorno slušati sve što on odredi? Takva slika božanstva prisutna je u mnogim religijama, no ne i u kršćanstvu. Bog jest sve stvorio, on je gospodar svega te ima pravo naređivati i određivati, ali Bog Isus nije nekakav strašan i udaljen vladar pred čijom riječi svatko mora drhtati, nego Bog prijatelj. Jasno naglašava da mi nismo njegovi sluge i robovi, već prijatelji (usp. Iv 15,15).

Bog prijatelj

Što to znači? Po svojoj prirodi Bog je iznad nas, no on silazi s neba, odriče se svoga božanstva i postaje čovjekom (usp. Fil 2,6–8) da bi nam se mogao približiti: jede našu hranu, ide na naše zabave, govori našim jezikom… sve kako bismo mi njega bolje upoznali, dopustili mu da nam bude blizak te ga na kraju prihvatili kao prijatelja, a ne samo gospodara. Budući da mi nismo sposobni doći do Boga, Bog silazi i dolazi k nama, i to s jednim poslanjem: da nam pokaže koliko nas voli. „Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15,15). Naglasak je u ovoj rečenici na riječi „sve“, što znači da Bog daje cijeloga sebe u taj odnos, bez pridržaja, proračuna ili skrivenih interesa. Jednostavno daje sve što ima. Nije li upravo to pravo prijateljstvo i prava ljubav?

Zapovijed ljubavi

No, ako si prijatelji međusobno ne naređuju, zašto nam onda Bog daje zapovijedi? Moramo shvatiti da Bog jest prijatelj, ali i Otac, a Otac se brine za svoju djecu, odgaja ih. Zapovijedi koje nam daje imaju svrhu, kako Isus kaže, da naša „radost bude potpuna“ (r. 11). One su okvir koji nam omogućuje da u životu postignemo cilj svojega postojanja. Ali kako zapravo glasi ta teška i strašna zapovijed koju nam Bog daje? „Ljubite jedni druge…“ (r. 12). Sada valjda možemo odahnuti, jer ova zapovijed svima odgovara: svi smo za ljubav. Nisam još čuo da je itko protiv toga da se međusobno ljubimo. Ipak, sadržaj te zapovijedi samo naizgled popravlja onaj skandal prijatelja koji zapovijeda – sve dok ne zagrebemo malo dublje u značenje riječi ljubav.

Općenito, kada govorimo o ljubavi, kršćanima je puno poznatije jedno drugo mjesto u Svetom pismu: dvije zapovijedi ljubavi koje se nalaze u Mojsijevu Zakonu (Pnz 6,5; Lev 19,18), a koje Isus poslije citira i označava kao srž Staroga zavjeta (usp. Mt 22,40). Ljubav zaista jest središte i Zakona i vjere i svakoga ljudskog života, međutim, u današnjem evanđelju, na posljednjoj večeri, Isus ide korak dalje u poimanju ljubavi. Daje nam novu, revolucionarnu definiciju: ljubav znači položiti svoj život za drugoga. Što je time točno mislio, uskoro je i sam pokazao: onda kada su ljudi smislili sve zlo protiv njega, kada su ga prijatelji izdali, kada su ga učenici ostavili, on je dao svoj život za njih.

Nasljedovanje Isusa u ljubavi

Taj težak teret stavlja i na naša ramena: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 15,12). Već smo rekli da Isus nije poput gospodara koji očekuje da njegove sluge vrše posao koji njega nije dostojan. Naprotiv, on se utjelovio, postao čovjekom i prvo sâm pokazao put kojim trebamo krenuti. On se, možemo to tako reći, u svojem gospodstvu spustio čak i ispod ljudskog dostojanstva. Ako želimo biti s njime, onda i mi moramo postupati kao on, kako nam govori: „Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam“ (r. 14), a to znači da ga trebamo nasljedovati u ljubavi, sve do smrti.

Zaključak

U današnjem evanđelju Isus je definirao, a poslije i pokazao što je to ljubav: dati cijeloga sebe drugoj osobi, izgubiti život kako bi netko tko to nije zaslužio mogao zadobiti život. Možda ova definicija ljubavi para uši još i više od nametanja nekakvih zapovijedi. Navikli smo na emotivne govore o ljubavi, na ideale opisane u pjesmama, ali one osjećaje koji su se Isusu rađali u srcu dok je išao na križ, teško možemo povezati s ljubavlju: „Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja…“ (Iz 53,2), ničega privlačnog. Ipak, njegovu žrtvu nazivamo najvećim činom ljubavi u ljudskoj povijesti. Zašto? Zato što je on usprkos svemu, usprkos našoj stalnoj nevjeri, odlučio dati svoj život za nas. Isusova definicija ljubavi ne pripada području emocija, već je riječ o odluci – odluci darivanja cijeloga sebe drugima, bez obzira na okolnosti i zasluge. Takvu je ljubav Krist pokazao i pozvao nas da i mi tako činimo. Takva požrtvovna ljubav nije tek neka mazohistička ideja, već nešto najljepše što možemo učiniti i što se nama može dogoditi. Tek tada naša radost postaje potpuna (Iv 15,11), tek tada shvaćamo smisao svojega života, jer tada smo najbliži Božjem biću. Sjetimo se toga kada nas naš križ obori na zemlju, da bismo mogli ustati i nastaviti svoj put darivanja, jer uskoro, odmah iza brda Golgote, slijedi uskrsnuće.