Tri božanske osobe
Presveto Trojstvo – B
Čitanja: Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33,4-6.9.18-20.22; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20
Uvod
Zamislite da papa jednoga dana ukine svetkovinu Presvetog Trojstva zbog toga što ideja trojedinog Boga stvara previše nerazumijevanja između kršćana i ostale monoteističke braće. Bi li ta odluka imala smisla?
Što bi se promijenilo?
Naravno da papa nije najavio ukidanje ove svetkovine ili mijenjanje crkvenog nauka o Presvetom Trojstvu. Ali uvijek je zanimljivo baciti ovu udicu da vidimo kako će ljudi reagirati. Na ovakvu „vijest” vjernici se uvijek poprilično uznemire, negodujući kako to ne smije biti jer je trojedini Bog temelj naše vjere, najveće otajstvo itd. No je li tome zaista tako? Kada pomaknemo temelj neke zgrade, cijela se građevina uruši. Ako bismo uklonili Trojstvo iz kršćanstva, bi li se život Crkve zaista urušio? Zasigurno bismo morali tiskati nove teološke udžbenike i testove iz vjeronauka, promijeniti neke molitve i formulacije, ali ne bi li to bile samo kozmetičke promjene? Što bi se to konkretno u našoj svakodnevici promijenilo ako bismo se od sutra počeli križati govoreći: “U ime jednoga Boga stvoritelja“? I dalje bismo išli nedjeljom na misu, slavili blagdane, prve pričesti i krizme, molili krunice i ostale pobožnosti, vjeronauk bi bio u školi, moralni zakoni ostali bi na snazi…
Je li Trojstvo zapravo samo neka boja dresa koja našu vjersku grupaciju razlikuje od drugih? Jer čini se da je tako ako ne možemo zamisliti nijednu konkretnu stvar koja bi se u našem životu promijenila kada bi se sutra ukinuo nauk o Presvetom Trojstvu. No upravo je Presveto Trojstvo ono što razlikuje kršćanstvo od svih drugih religija i pogleda na svijet, ali i ono što određuje i utemeljuje naš kršćanski identitet i svakodnevni život, samo što smo mi toliko srasli s tim konceptom da to uopće ne primjećujemo.
Monolitni Bog
Ako želimo spoznati posebnost neke ideje, trebamo je usporediti s njezinom suprotnošću. Alternativa trojstvenom Bogu jest monolitni Bog: kruti i tvrdi Bog koji je jedan… i točka. On živi odvojen od svega, nitko mu nije ravan i postoji oduvijek. Problem je takvoga Boga njegova samoća. Onaj tko je sam ne može ljubiti, jer je za ljubav potreban drugi. Zato je monolitni Bog tek jedan pravedan i suveren vladar koji traži poslušne podanike da kroje svijet po njegovoj volji.
Trojstveni Bog
Trojstveni je Bog drukčiji. On jest jedan, ali je unutar sebe množina i zato je sposoban ljubiti: od vječnosti Otac uza se ima Sina, a Sin prima Očevu ljubav i ljubi Oca. U tom darivanju nastaje vrtlog ljubavi koji je toliko snažan da biva treća božanska osoba – Duh Sveti. Stoga jedino za trojstvenoga Boga mogu vrijediti Isusove riječi: „Bog je ljubav” (Iv 4,16). Bog je po sebi nepromjenjiv: monolitno bi božanstvo moglo ljubiti tek nakon što stvori nekoga, dok trojstveni Bog ljubi od vječnosti, što znači da srž njegova bića nije apsolutno postojanje, nego beskrajno darivanje.
Druga je posljedica trojstvenosti otvorenost. Monolitni je Bog krut i zatvoren u sebe, okružen čvrstom opnom kroz koju nije moguće prodrijeti, jer njemu nitko nije ravan. Suprotno tome, trojstveni Bog nije kruta egzistencija, već dinamika koja se otvara prema van i prima drugoga u svoj nutarnji život. Ljude koje je stvorio pušta u svoju intimu – to je smisao uskrsnuća. Isus nije pobijedio smrt samo zato da ne nestanemo kada naša biologija odradi svoje, nego zato da nastavimo svoje postojanje, i to ne tek u Božjoj blizini, nego u samome Bogu. Poznata otačka izreka kaže: „Bog je postao čovjekom kako bi čovjek mogao postati Bogom.” Odlazak u nebo znači da ćemo ući u ovaj unutarnji život Presvetoga Trojstva, da ćemo se naći usred Očeva darivanja Sinu, unutar tog beskrajnog vrtloga ljubavi. Tada ćemo biti poput Boga. Bog je unutar sebe čista ljubav, pa stoga ni na van ne može biti ništa drugo. Bog nije mogao stajati po strani i gledati kako propada svijet koji ga je odbacio, već nam se daruje u svome Sinu (usp. Iv 3,16). Monolitni Bog nema sposobnost izići iz sebe i ljubiti; to može samo trojstveni. Zato u drugim religijama ne postoji izraz „Bog je ljubav” i nema Boga koji nevin umire na križu kako bi spasio onoga koji je kriv.
Zaključak
Katekizam kaže: „Otajstvo Presvetog Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. To je tajna Boga u sebi samome. Tu je dakle izvor svih drugih vjerskih otajstava, svjetlo koje ih osvjetljuje. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u ‘redu vjerskih istina’.“ (KKC 234). Isus u današnjem evanđelju govori da se njegovim učenikom postaje krštenjem u ime sve tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Nedavno je objavljena izjava Kongregacije za nauk vjere da krštenje samo u ime Isusovo ili samo u ime Božje nije valjano, jer nas nije samo Isus spasio, već je to djelo svih triju božanskih osoba. Odgovor na pitanje što bi se promijenilo da se sutra ukine nauk o Presvetom Trojstvu glasi: „Sve!” Bez Presvetog Trojstva ne bi bilo ni spasenja, ni uskrsnuća, ni oproštenja grijeha, ni svete mise, ni snage Duha Svetoga, ni vjere, ni nade, ni ljubavi, ni ičega što naš kršćanski život čini kršćanskim, a čovječanstvo ne bi imalo nikakvu budućnost. Znamo na mnogo čemu zahvaljivati Bogu: na tome što nam je dao ovo ili ono. Možda bismo koji put trebali Bogu zahvaliti i na tome što je takav kakav jest. Takva se molitva zove slavljenje: njome Bogu ne zahvaljujemo zato što je nešto učinio, nego ga hvalimo zbog onoga što on jest.