Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu – B
Čitanja: Iz 50,5–9a; Ps 116,1–9; Jak 2,14–18; Mk 8,27–35

Uvod

U evanđeoskom tekstu imamo nekoliko obrata. Najprije Petar senzacionalno otkriva da je Isus Pomazanik, a potom Isus sablažnjava apostole najavom svoje muke i smrti. Isus najavljuje i uskrsnuće, no apostoli kao da od šoka tu rečenicu nisu čuli do kraja. Pažljivo pratimo današnja čitanja da i nama ne pobjegne koja ključna rečenica.

Tko sam ja?

Zašto Isus ispituje učenike tko je on? Zato što to tada i nije bilo toliko jasno. Mi koji odmalena slušamo o Isusu, znamo tko je Isus, znamo sve o njegovu životu i poslanju. Čak i da nikada nismo čuli za Isusa, čim bismo uzeli Markovo evanđelje u ruke, prva rečenica sve bi nam otkrila: „Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.“ (Mk 1,1). Nema nikakve dileme ni drame u otkrivanju njegova identiteta – Isus je Krist i Božji Sin. No kada je Isus tek počeo javno djelovati i okupljati učenike oko sebe, to nije bilo toliko očito. Budući da je činio neviđena čuda, mnogi su uvidjeli da nije riječ o običnom učitelju, pa ni o običnom proroku. Ljudi su svašta govorili o Isusu: da je Ivan Krstitelj, Ilija, prorok… Bili su na dobrom tragu, shvaćajući da je Isus ipak nešto posebno, ali nisu znali što točno.

Petar glasnogovornik

Isus potom pita apostole: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (usp. Mk 8,29). Petar preuzima ulogu glasnogovornika i daje točan odgovor: on je Pomazanik, davno prorokovani Mesija koji treba doći na svijet, poraziti Izraelove neprijatelje i uspostaviti novo Kraljevstvo. No, kao što ćemo vidjeti dalje, ni sam Petar nije do kraja shvatio što njegov odgovor točno znači. Isus nato zabranjuje apostolima da ovu senzacionalnu vijest ikome otkriju. Najvažnija vijest u povijesti Izraela, a on brani da itko o tome sazna! Zašto?

Mesijanska tajna

Čemu tolika drama oko Isusova identiteta? Zašto Isus nije odmah rekao: „Ja sam Mesija, evo nekoliko čuda da to dokažem, a sada hajdemo put Jeruzalema“, nego se odlučio za jedan spor i postepen proces? Razlog je to što su Židovi imali svoja očekivanja i predrasude o Mesiji. Da je Isus odmah rekao da je on Pomazanik, oni ga ne bi prihvatili kao takvog, nego bi ga stavili u okvire svojih očekivanja. Zato kroz čitavo Markovo evanđelje možemo pratiti kako Isus brani ljudima da razglašuju njegova čudesa i očitovanja njegova božanstva. Ovu pojavu u teologiji nazivamo mesijanska tajna. Tek kada je prošao svoju muku, smrt i uskrsnuće, Isus naređuje apostolima da po cijelom svijetu, a ne samo Židovima, razglase vijest da je on Krist, Sin Božji (usp. Mk 16,15). Ali do tada Isus taji da je Mesija jer najprije mora razbiti postojeće predrasude o Mesiji.

Upravo o takvom sukobu dviju stvarnosti slušamo u današnjem evanđeoskom odlomku. Nije zapisano, ali možemo zamisliti kako su Petar i ostali učenici reagirali kada je Isus potvrdio da je on Mesija. Zasigurno su pomislili nešto poput: „To! Znali smo! Sada će se ispuniti sve što je Bog obećao; zbacit ćemo Rimljane i uspostaviti svoje kraljevstvo, u kojem ćemo mi biti Mesijina desna ruka.“ No, slijedi šok! Isus počinje govoriti da treba biti ubijen, što potpuno ruši planove apostola. Govori im osim toga da će i uskrsnuti, ali tu rečenicu oni vjerojatno nisu slušali do kraja. Zato ga Petar, opet kao glasnogovornik apostola, počinje odgovarati: „Ne, Učitelju, to se tebi ne smije dogoditi!” Isusov odgovor Petru zastrašuje: „Nosi se od mene, sotono!“ (Mk 8,33). Koliko ljuti moramo biti da nekoga nazovemo sotonom? Što je to Petar toliko strašno učinio da ga je Isus napao tako žestokim riječima?

Božje i ljudsko

Sve ono što se poslije dogodilo s Isusom, njegova muka i smrt, već je bilo zapisano u Pismima (usp. Lk 24,25–27). U prvom smo čitanju slušali jedan od takvih zapisa, tzv. spjev o Sluzi Gospodnjem iz Knjige proroka Izaije. Dok smo slušali, jesmo li prepoznali Isusovu muku u riječima koje su zapisane nekih 500 godina prije? „Leđa podmetnuh onima što me udarahu… lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja.“ (Iz 50,6). Petrov problem, ali i problem ostalih apostola, bilo je to što su više slušali svakojake priče o Mesiji i prepuštali se vlastitim maštarijama o tome kakav će Mesija biti i što će sve napraviti, a manje su čitali Božju riječ. Da su više meditirali nad Svetim pismom, znali bi da Krist treba prvo trpjeti kako bi se proslavio, znali bi da je potrebno prvo izgubiti život da bi ga se zadobilo, pa se ne bi usudili Božjega Sina odgovarati od njegova životnog poziva. Njihov je grijeh to što im na pameti nije bilo Božje, nego ljudsko (usp. Mk 8,33).

Naša vjera u Boga

Današnji evanđeoski odlomak pomalo nalikuje na scenu iz neke komedije. Likovi nisu upućeni u cijelu radnju, ali mi čitatelji znamo sve što se događa pa se iz prikrajka smijemo njihovoj naivnosti. No dobra komedija nije samo ona koja ima trikove koji nas nasmijavaju, nego ona koja nam pomaže da ono što vidimo prepoznamo u sebi i u svojem životu. Dobra komedija izaziva promjenu u svojim gledateljima. Ako mislimo da smo zbog desetak godina vjeronauka naučili sve o tome kako Bog funkcionira, onda i naš život vjerojatno sliči na komediju. Sv. Augustinu se pripisuje izjava: „Tko tvrdi da je Boga upoznao, Boga je izdao.“ Puno vjernika o Bogu govori, a premalo sluša, i to predstavlja velik problem: kada govorimo o Bogu, tada stvaramo svoje slike, očekivanja i predrasude o njemu – kakav bi on trebao biti i što bi sve u našem životu trebao ispuniti, ostvariti, ozdraviti… A kada slušamo o Bogu, kada slušamo njegovu Riječ čitajući Bibliju, tada upoznajemo Boga kakav on jest.

Zaključak

Ako bismo Isusove oštre riječi upućene Petru doslovno preveli, one ne bi bile „nosi se od mene”, nego „idi iza mene”. Drugim riječima: „Prestani mi stajati na putu, nego stani iza mene, na moj put, i slijedi me.“ To je jedini način spašavanja vlastitog života: poći Isusovim putem. Božji put i Božja volja djeluju poprilično apstraktno onome tko se ne hrani Božjom riječju. Ako želimo da nam vjera bude ukorijenjena u stvarnosti, a ne neka privatna fantazija, tada svoju vjeru moramo upoznati, u prvom redu čitajući Sveto pismo, jer je ono ključ tumačenja stvarnosti, našega života i povijesnih zbivanja.