Treća vazmena nedjelja – C
Čitanja: Dj 5,27b–32.40b–41; Ps 30,2.4–6.11–12a.13b; Otk 5,11–14; Iv 21,1–19

Uvod

Današnji posljednji susret Isusa i Petra neodoljivo nas podsjeća na njihov prvi susret, kada je Isus pozvao nekoliko ribara da ostave sve i postanu njegovi učenici.

Grešni Petar

Današnje Isusovo ukazanje dogodilo se na Galilejskom moru, tamo gdje je cijela priča i počela, barem za prve učenike. Vjerujem da su svakome zapele za oko neke sličnosti između onog prvog ribarenja, kada je Isus pozvao Petra da ide za njim (usp. Lk 5,1–10), i ovoga posljednjeg susreta Isusa s apostolima. Cijelu su noć bezuspješno lovili, a u zoru im dolazi nepoznat čovjek i govori da probaju još jednom baciti mreže. Događa se čudesan ulov po kojemu prepoznaju da je pred njima Gospodin (usp. Lk 5,8).

Kada Biblija tako jasno oslikava i povezuje dva događaja, jasno je da se želi povući neka teološka paralela između njih. Često između takva dva događaja postoji jedna razlika u kojoj se krije glavna poruka. Tako i ovdje u oba slučaja vidimo kako Petar reagira na spoznaju svoje grešnosti, ali na drukčiji način. Na početku Evanđelja Petar Isusu pada pred noge i tjera ga od sebe jer je grešan čovjek i nije dostojan biti u blizini Božjega čovjeka. U današnjem čitanju, kada Petar shvaća da je Isus u njegovoj blizini, on pokriva svoju golotinju. Što znači ova gesta? Na početku Biblije Adam, shvativši da je grešan, pokriva svoju golotinju te bježi i skriva se od Boga. Petar skriva svoju golotinju jer je (poput Adama) grešan čovjek, ali ovoga puta ne bježi od Isusa kao prilikom njihova prvog susreta. Ovo je razlika u čovječanstvu prije i poslije uskrsnuća. Petar, nakon što je upoznao uskrsnuće, sada juri k Isusu usprkos svojoj grešnosti. Odmah skače u more kako bi što prije došao do njega. To je glavna promjena koja se dogodila u Petru u one tri godine putovanja s Isusom te nakon što je vidio njegovu muku i smrt, ali i posvjedočio uskrsnuću. Petar nije prestao biti grešnik. Možda je izvana poprilično popravio svoj život, riješio se puno loših navika i tome slično – ne znamo detalje o njegovu prijašnjem životu, ali znamo da je i dalje ostao grešan čovjek. No sada, ohrabren uskrsnućem, zna da i takav može boraviti u Božjoj blizini, tj. da ga Bog čisti od njegova grijeha. To je razlika između Petra i Jude. Obojica su izdali Isusa, ali Juda nije vjerovao da mu može biti oprošteno, jer očito nije dovoljno dobro poznavao Isusa. Petar zna bolje. Zato sada skače s čamca i juri k Isusu.

Petar učenik

„Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu…” (Iv 21,9). Najzanimljivija je u ovoj rečenici riječ „žeravica”, koja se u cijelom Novom zavjetu spominje samo na dva mjesta: ovdje i u 18. poglavlju istog Evanđelja kada je Petar tri puta zatajio Isusa (usp. Iv 18,18). Jasno je na što cijela ova scena smjera. Tri Isusova pitanja odgovaraju trima Petrovim zatajenjima. Na početku Isus čak pita: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” (Iv 21,15), što je dodatno trljanje soli na ranu, jer mu je na posljednjoj večeri Petar rekao: „Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!” (Mt 26,33). Isus mu sada odvraća: Ljubiš li me i dalje više od drugih, kako si rekao prije nego što si me tri puta izdao? Petar ne odgovara nekakvim uvjeravanjem ili traženjem izgovora, nego samo priznaje. Otvorena srca i duše stoji pred Isusom koji sve zna.

Zašto je ova današnja scena s Petrom bila potrebna? Postojalo je pitanje njegova statusa nakon što je zatajio Isusa. Može li on i dalje biti prvi među apostolima ili uopće dio dvanaestorice? Kako opet pred Božje oči nakon onakva zatajenja? U Knjizi proroka Ezekiela žeravica označava čišćenje od grijeha: Gospodin će u žeravici uništiti grijeh grešnoga naroda (usp. Ez 24,11). Sada Isus uz žeravicu Petra čisti, oprašta mu, prihvaća ga i potvrđuje njegovu službu kao prvaka apostola. Usprkos svojim slabostima, on će biti njegov namjesnik ovdje na zemlji, jer neće djelovati svojim silama, nego Božjom snagom i mudrošću. Upravo to znači ona poznata Petrova rečenica: „Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!” (Dj 3,6).

No Isus mu također najavljuje što ta služba sa sobom nosi. Mučeništvo! I on će, poput Isusa, raširiti ruke (usp. Iv 21,18) dok će ga razapinjati na križ. Zanimljivo je da oba izvještaja o ribarenju završavaju jednako: Isus poziva Petra da ide za njim. Na posljednjoj večeri mu je rekao: „Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.”(usp. Iv 13,36). Ovo „poslije” upravo je trenutak iz današnjeg evanđelja kada Isus ponovno govori: „Idi za mnom!” (Iv 21,19). Ali ovoga će puta biti drukčije! Uskoro će Petar dobiti nešto što će odagnati njegov strah i iz korijena promijeniti njegov stav, način govora, odnošenja prema ljudima i pogled na svijet. Dobit će Duha Svetoga, koji će ga toliko promijeniti da će, kada idući put bude upitan poznaje li toga čovjeka – ne pred slugom, nego pred samim velikim svećenikom, kako smo čuli u prvom čitanju – hrabro odgovoriti ne samo da ga poznaje nego i da nikada neće prestati govoriti o onome što je vidio (usp. Dj 5,29–32).

Zaključak

Petar je lik o kojem bismo mogli govoriti danima. Danas nas uči da ne postoji grijeh koji Bog ne bi mogao oprostiti: samo mu trebamo doći, a ne bježati od njega misleći da nam nema pomoći ili da nismo dostojni. Da, nismo dostojni stajati pred Bogom, ali nas on čini dostojnima svojom žrtvom. Čisti nas uz žeravicu i šalje nam Duha Svetoga, koji nas mijenja i daje nam snagu da poput Petra možemo ići za Isusom do kraja, pa i do smrti na križu. Amen.