Što znači otajstvo?
Presveto Trojstvo – C
Čitanja: Izr 8,22–31; Ps 8,4–9; Rim 5,1–5; Iv 16,12–15
Uvod
Puno toga u našoj vjeri ne shvaćamo. Tu svakako prednjači pojam Presvetog Trojstva. Što znači jedan Bog i tri božanske osobe? Trebamo li o tome govoriti ili šutjeti, okretati glavu i praviti se da nemamo nikakvih poteškoća u razumijevanju?
Otajstvo
Postoje neki elementi naše vjere koje nazivamo otajstvo, misterij ili tajna. To su sve slične riječi kojima govorimo isto, kojima izražavamo da tu postoji nešto što naš um ne može shvatiti do kraja. Možda je najbolje prvo raščistiti što otajstvo nije. To nije izgovor Crkve kada ostane bez odgovora na neka pitanja. Također, otajstvo nije tajna u smislu informacije koju Bog iz nekog razloga skriva od nas, kao što su u mnogim mitologijama bogovi iz određenih razloga skrivali znanje, vatru ili nekakvu čudesnu biljku od ljudi.
Otajstvo je nešto drugo. To je neko znanje ili pojava, nešto što mi, kao ljudi, zbog svojih ograničenja ne možemo posve shvatiti. Jednostavno rečeno, mi smo bića koja nisu sposobna takvo što potpuno pojmiti ili obuhvatiti. Otajstvo je po svojoj prirodi nešto što je više od nas. Niže biće ne može proniknuti više biće. Primjerice, čovjek može savršeno razumjeti kako automobil funkcionira – na kraju krajeva, on ga je i stvorio – no ne može u potpunosti shvatiti kako Bog funkcionira. Da može, to bi značilo da su Bog i čovjek istoga ranga, što nije moguće jer nitko nije ravan Bogu.
Važnost iskustva
Postoje neka teološka razmišljanja u kojima se zaključuje da je Bog toliko nedostupan čovjeku da bi bilo najbolje o njemu i njegovim otajstvima ne govoriti ništa. Iako ovo na prvi pogled zvuči romantično i mistično, Crkva nam pokazuje da se u otajstva naše vjere ipak donekle može prodrijeti. Važno je pritom imati na umu nekoliko stvari.
Najprije treba reći da se u otajstvo ne prodire isključivo intelektualnim naporom, nego prvenstveno iskustvom. U prvoj Crkvi, u sklopu priprema za krštenje, katekumene se poučavalo o vjerskim istinama, govorilo im se o Isusu, o moralnom zakonu itd. No tek su nakon krštenja slijedile pouke o otajstvima vjere. Zašto? Da bi čovjek mogao shvatiti govor o otajstvu, prvo ga mora iskusiti. Da bi novokrštenici shvatili što je krštenje ili euharistija, prvo su morali imati to iskustvo. Suočen s otajstvom, čovjek ne analizira i ne zaključuje, nego se divi i prepušta doživljaju. Ne može se nekoga podučiti otajstvu, može ga se samo pozvati da dođe i doživi ga. Jedna zgodna usporedba kaže: Može li riba objasniti žabi u bunaru što je to ocean? Ne. Može je samo pozvati da dođe i sama se uvjeri u njegovu ljepotu.
Nadalje, u otajstvo se ulazi postepeno. Rast u svetosti ujedno je rast u otkrivanju Božjih otajstava. Možda je bolja riječ prodiranje u Božja otajstva, jer to nije otkrivanje nekog znanja, nego ulaženje u sve dublji odnos s Božjim bićem. Odjednom neke stvari postaju jasnije, stvarnost je lakše uočiti. Možda nam riječi nisu dovoljne da bismo objasnili svoje spoznaje, ali ih u dubini svoga bića živimo i prihvaćamo. Jedno je naučiti za ispit definiciju da je Bog ljubav, a drugo je duboko iskusiti i doživjeti tu ljubav koja potpuno mijenja našu osobnost i naš život. Ta je definicija bila ista kada smo je prvi put čuli kao djeca, ista kada smo je čuli kao studenti i ista poslije, u našoj odrasloj i staračkoj dobi, no mi smo je u svakom od tih razdoblja drukčije shvatili. To znači rasti u otajstvu.
Konačno, prodiranje u otajstvo Božji je dar. Mi to ne možemo učiniti svojim silama: ne možemo moliti određen broj krunica ili meditirati više sati svaki dan pa očekivati da ćemo na taj način sigurno doživjeti Boga i njegova otajstva. Ne, takav je doživljaj nezaslužen dar što ga Bog daje svojim miljenicima, ljudima koji ga traže iskrena srca. Sve ovo prepoznajemo i u onoj poznatoj biblijskoj sceni kada Petar Isusa naziva Božjim sinom, a Isus mu odgovara: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.” (Mt 13,17). Bog je u tom trenutku Petru dao da malo dublje uroni u otajstvo Isusova života.
Zaključak
Napokon, spomenimo i veliko otajstvo Presvetog Trojstva koje danas svetkujemo. Najveći je i najteži ispit na Teološkom fakultetu onaj iz Presvetog Trojstva. Iz gradiva tog predmeta može se ponešto naučiti o Bogu, ali ako Boga zaista želimo bolje upoznati, moramo ga iskusiti u sakramentima, molitvi i životu po Duhu. Učenja i znanja dobra su i potrebna, ali bez iskustva vjere ona ostaju samo prazne definicije. Stoga, kada sudjelujemo u svetoj misi, nemojmo se toliko orijentirati na to pjeva li se lijepo i je li propovijed zanimljiva, nego probajmo shvatiti da se nalazimo usred jednog događaja. Pokušajmo se otvoriti tom događaju u kojem susrećemo Boga, koji nas obuhvaća, mijenja i privlači u svoje dubine.