Božić – misa polnoćka
Čitanja: Iz 9,1–6; Ps 96,1–3.11–13; Tit 2,11–14; Lk 2,1–14

Uvod

Prije dvije tisuće godina živjela je osoba koju su ljudi nazivali Božjim sinom. Njegovu dolasku prethodila su proroštva koja su govorila kako će on dokinuti svaku patnju i nevolju te donijeti mir i blagostanje narodima. Mnoštvo mu se divilo, narodi su mu klicali, svoju je vlast ubrzo proširio na skoro cijeli tada poznati svijet. Prva rečenica današnjeg evanđeoskog odlomka donosi nam njegovo ime. Naravno, riječ je o… caru Augustu. No mi se danas nismo okupili ovdje zbog cara Augusta, nego zbog jedne druge osobe koja je živjela u isto vrijeme kada i on, osobe koja je donijela ista obećanja kao i August, ali je bila nešto potpuno drugo.

August i Isus

Na početku mise spomenuli smo neke sličnosti između Isusa i cara Augusta koje nisu nimalo slučajne. Evanđelist Luka ne spominje Augusta zato što Isusovu rođenju želi dati povijesni okvir, nego zato što želi napraviti kontrast između spasitelja kakvog ljudi očekuju i spasitelja kakvog je Bog poslao. To je tipično za Bibliju i Evanđelja: prvo prikazati ljudska očekivanja i želje, a onda kako ih Bog izokreće i čini još boljim. Car August bio je prvi rimski car i povijest ga pamti kao jednog od najvećih vladara ikada. Osim što je proširio carstvo, unaprijedio gospodarstvo i štošta drugo, njegova je možda najveća zasluga u životu običnog čovjeka bilo to što je s njime započelo razdoblje mira, tzv. „rimski mir” – dvjesto godina bez ratova ili nekakvih velikih sukoba. Zahvaljujući njemu, ovo je područje svijeta postalo vrlo ugodno mjesto za život. Ljudi su se rađali, živjeli i umirali a da rata nikada nisu vidjeli. Takvo se što do današnjeg doba nije ponovilo. Zato su ga njegovi suvremenici i ljudi koji su živjeli nakon njega, možemo reći i s pravom, nazivali spasiteljem.
Ovo je jako zanimljiva riječ: „spasitelj”. Kada se mi ljudi nađemo u nekoj nevolji ili problemima, u zaista teškim problemima, prvo što radimo jest da počnemo zazivati spasitelja. Ali često ne zovemo spasitelja Isusa, nego spasitelja kakav je bio car August: moćnu ličnost koja će nekim čarobnim potezom potući naše neprijatelje, a mi ćemo onda nastaviti živjeti u miru, bez ikakve gnjavaže. S tolikim žarom pratimo politiku zato što stalno tražimo takvoga spasitelja koji će riješiti sve naše probleme. A kada naši odabranici ne ispune očekivanja, onda nastupa gorčina i razočaranje. No Isus je drukčiji spasitelj. Kakav? To vidimo već u izvještaju o njegovu rođenju.

Kakav je Isus spasitelj?

Crkveni su oci uočili jedan detalj u Lukinu evanđelju koji oslikava cijeli Isusov život: zašto je došao i što je to on zapravo učinio. Kaže se u Evanđelju za Isusa da ga Marija „povi” i „položi u jasle”. Novorođeno se dijete u ono doba zamatalo u povoje kako bi se učvrstilo i zagrijalo. Na isti su se način i tijela pokojnika zamatala u povoje za polaganje u grob. Nadalje, te jasle u koje je Isus položen, one nisu bile nekakav slatki krevetić od slame, kako mi to danas volimo prikazivati, nego korito u koje se stavljala hrana za živinu, za stoku. U ovim su dvjema slikama crkveni oci prepoznali Isusovo poslanje: on će po svojoj smrti postati ljudima hrana. Jasno nam je da se ovdje govori o euharistiji.
I to nam najbolje opisuje kakav je Isus spasitelj. On nije nebeski princ koji je nekakvom čarolijom ili umijećem iz svoje palače riješio sve naše probleme pa mi sada možemo biti njegovi veseli podanici. On je spasitelj koji nam je postao blizak tako što je postao jedan od nas. Namjerno nije živio u carskome dvoru okružen izabranom elitom, nego među običnim ljudima, kako bi se svatko od nas mogao s njime poistovjetiti. Car August učinio je upravo suprotno. Njegovo rođeno ime bilo je Oktavijan, ali on se prozvao Augustom, što znači ‘Uzvišen’. On je tim postupkom jasno poručio ljudima: ja nisam poput vas, ja sam iznad vas, uzvišen i bolji, božanski. Nitko nije mogao doći u njegovu blizinu. Isus je – kao uistinu jedini čovjek u povijesti koji je imao pravo reći da je uzvišen i iznad drugih – sve to poništio. Isus nije takav spasitelj koji će nas, kada se nađemo u nevolji, odozgo zgrabiti i izvući, nego želi biti naš brat. On dolazi k nama, u naš život, uzima nas pod ruku, stavlja se u našu situaciju, s nama trpi, a onda zajedno izlazimo iz životne tame. S Augustom su ljudi dobili uzvišenog i nedodirljivog „spasitelja”. S Isusom smo dobili brata i prijatelja, uz još jednu važnu razliku: kada nas Isus jednom primi, on ne pušta. Nakon što nas izvuče iz problema, iz tame, on nas i dalje drži i nosi sa sobom u nebo. Zemaljski nam vladari možda mogu dati miran zemaljski život, ali poslije svi završavamo pod zemljom. S Isusom naš život ovdje ne završava, nego idemo u nebesku domovinu.

Zaključak

Stoga, u svojim teškim trenucima, pažljivo birajmo kakvog spasitelja želimo. August je mrtav, ali postoji mnogo njegovih nasljednika koji nam obećavaju brda i doline samo da im se poklonimo. Tu su razne ideologije, političke stranke, sekte, hedonizam, vračevi itd. Svi oni nude rješenja iz udaljenosti. Nitko od njih neće doći na našu razinu i utjeloviti se u našu situaciju. Zato u teškoćama, umjesto da samo vapimo „Bože pomozi”, pokušajmo uvidjeti da je on zaista cijelo vrijeme tu, pored nas. Dopustimo mu da nas promijeni, da nas nahrani i da nas povede – ne samo u zemaljski mir i blagostanje, nego ravno u Nebo, gdje on živi.