Krštenje Gospodinovo
Čitanja: Iz 42, 1–4.6–7; Ps 29, 1–10; Dj 10, 34–38; Mt 3, 13–17

Uvod

O Isusovu krštenju u Evanđelju je napisano svega nekoliko rečenica, no u njima su skrivene aluzije na cijelu povijest spasenja, od stvaranja svijeta do vremena proroka.

Novi Izlazak

Već smo spominjali kako je Matejevo evanđelje krcato aluzijama na Stari zavjet, stoga ćemo kroz ovu liturgijsku godinu, u kojoj nedjeljama čitamo Matejevo evanđelje, stalno pratiti starozavjetne događaje kako bismo shvatili što Isus zapravo radi. No, krenimo redom s današnjim izvještajem. „Dođe Isus iz Galileje na Jordan” (Mt 3,13) – geografija Svete Zemlje svojevrsna je teologija pa spominjanje svakoga mjesta nosi sa sobom određenu teološku poruku i priziva u svijest neke događaje iz biblijske povijesti. Slično je i s našom povijesti. Kada spomenemo Vukovar, ne mislimo samo na grad na istočnoj granici Hrvatske već to ime označava i nešto puno više. Tako je i s mjestima u Svetoj Zemlji. Na rijeci Jordanu završio je prvi Izlazak, onaj iz egipatskog ropstva. Bio je to kraj lutanja i ulazak u obećanu zemlju. Rijeka Jordan tada je na čudesan način razdvojena i narod je prošao po suhu, slično kao što je četrdeset godina prije prošao kroz Crveno more (usp. Jš 3,17). Jordan je predstavljao početak ostvarivanja obećanja dana Abrahamu da će njegovo potomstvo nastanjivati ovu zemlju (usp. Post 15,18s). Galileja je, s druge strane, predstavljala početak raseljavanja Izraelaca. Ona je prva pokrajina koju je Asirsko Carstvo pokorilo, a njezino stanovništvo raspršilo po cijelom svijetu, iskorijenivši Židove iz zemlje koja im je bila obećana. Izaija Galileju naziva obescijenjenom mrklom zemljom pogana, ali i zemljom iz koje će doći svjetlost (usp. Iz 8,24 – 9,1). Isus, dakle, polazi iz mjesta koje simbolizira ropstvo i dolazi do Jordana, mjesta ulaska u obećanu zemlju. Sve nam ovo jasno govori da se Isus priprema povesti novi Izlazak. Nakon krštenja Duh Božji spušta se na njega: slobodno možemo reći kako ga Bog pomazuje. Riječ Krist znači ‘pomazanik’ – Isus je novi Božji izabranik, novi kralj koji će voditi izraelski narod.

Novo stvaranje

Primijetimo još nekoliko slika. Duh Božji silazi na Isusa koji se nalazi u vodi, što nam priziva u sjećanje prvu stranicu Biblije, kada je „duh Božji lebdio nad vodama” (Post 1,2), a potom je Božja riječ počela stvarati. Nadalje, ovdje se Duh Sveti pojavljuje u liku golubice, što je vrlo zanimljivo jer su uvriježeni simboli Duha Svetoga vatra i oganj. Golubica je danas nekakav simbol mira, ali ako je tumačimo biblijski, ona nas podsjeća na epizodu iz vremena općeg potopa. Nakon što su potopne kiše prestale, nakon što je Bog očistio zemlju (odnosno čovječanstvo) od grijeha i opačina, Noa pušta golubicu iz korablje, a ona se vraća s maslinovom grančicom (usp. Post 8,11). Golubica je, dakle, bila glasnik stvaranja novoga svijeta. S Isusom započinje ne samo novi Izlazak nego i stvaranje novoga svijeta i novoga čovječanstva.

Drukčiji Izlazak

U Evanđelju piše da se, nakon što je Isus kršten, „otvoriše nebesa” (Mt 3,16). Nebesa se nisu otvorila tek zato da Duh Božji siđe na Isusa, nego su od tada ostala otvorena kako bi Isus mogao uzići na nebesa, a poslije s njime i svi ljudi. Sjetimo se također da je prorok Ilija prošao kroz Jordan, nakon čega je uzišao u nebesa, koja su se tom prilikom morala otvoriti (usp. 2 Kr 8,11). To je još jedan trag koji ukazuje na to da Izlazak koji se Isus sprema povesti nema za cilj osloboditi nas za zemaljsku domovinu, nego nas vodi u našu davno izgubljenu nebesku domovinu.

U Božjem glasu koji se zaorio s neba: „Ovo je Sin moj, ljubljeni!” (Mt 3,17) odjekuje Božji poziv Abrahamu: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš…” (Post 22,2). Znamo kako je ta epizoda završila. Isus nije samo novi Mojsije već i novi Izak. Abraham je bio spreman žrtvovati svoga sina, ali ga je Bog zaustavio jer je samo htio u slici najaviti ono što će on sâm učiniti: žrtvovati svoga jedinog sina, kojega toliko ljubi, kao naknadu za grijehe svijeta. Zbog njegove vjere, Bog Abrahamu obećava da će se svi narodi zemlje blagoslivljati njegovim potomstvom (usp. Post 22,18). Isus je taj Abrahamov potomak po kojem se to ostvaruje, po kojem će svi narodi biti blagoslovljeni.

Drugi dio Božjeg govora – „U njemu mi sva milina!” (Mt 3,17) – vraća nas na prvo čitanje, gdje prorok Izaija govori o tzv. Sluzi Gospodnjem kao o miljeniku Božjem (usp. Iz 41,1). Izaija u svojoj knjizi, u četiri pjesme o Sluzi Gospodnjem, govori što će taj sluga učiniti: između ostaloga, on će donijeti Božje spasenje do nakraj zemlje (usp. Iz 49,6) i za naše će grijehe njega probosti (usp. Iz 53,5). Sva ova proroštva o Sluzi Gospodnjem – a samo bismo o njima tri sata mogli govoriti – sada se ostvaruju u Isusu.

Zaključak

To su tek neke starozavjetne aluzije koje su zbijene u ovih nekoliko rečenica. Danas je blagdan Krštenja Isusova, a sâmo krštenje nismo ni spomenuli. O tome ćemo možda sljedeće godine, a zasad zapamtimo da Isus na početku svoga javnog djelovanja najavljuje novi Izlazak i stvaranje novoga, pročišćenog čovječanstva, što će se ostvariti kada Otac žrtvuje svoga jedinoga Sina za naše grijehe. Ta će žrtva otvoriti nebesa kako bismo se svi mi, oslobođeni od grijeha, mogli uputiti prema našoj nebeskoj domovini.