Božić – dnevna misa
Čitanja: Iz 52,7–10; Ps 98,1–6; Heb 1,1–6; Iv 1,1–18

Uvod

Slušamo početak ili proslov Ivanova evanđelja – genijalno književno i teološko djelo, tekst koji sažima Stari zavjet i evanđelje te nam istodobno otkriva smisao života.

Temeljni životni princip

Ivan evanđelist otvara svoju knjigu riječima „U početku”. Ovaj je izraz budio pažnju ondašnjih Židova jer istim riječima započinje i Stari zavjet, odnosno Sveto pismo njihova vremena. Ako imajući to na umu krenemo čitati ovaj tekst, uvidjet ćemo da on sažima cijeli Stari zavjet i govori o novom stvaranju svijeta, novom početku čovječanstva. Također treba uzeti u obzir da je Evanđelje pisano na grčkom jeziku, na kojem ovaj početni izraz glasi en arhe, što je imalo snažne konotacije u grčkoj filozofiji. Naime, riječ arhe (od koje potječe i naziv arheologija) možemo prevesti kao ‘početak’, ali ne nužno kronološki početak, već više kao ‘izvorni princip’. Možda bi nam prijevod „Početni princip bijaše Riječ” bio jasniji za tumačenje. Uostalom, latinski prijevod glasi: „In principium erat Verbum.”

Stari su se Grci pitali što je početak ili počelo – princip stvarnosti, osnovni element od kojega je sve sačinjeno i na koji se sve može rastaviti. Koji se zakon nalazi u temelju svakoga gibanja i svako mu se biće mora podložiti? Odgovor na ovo temeljno pitanje tadašnje filozofije nije služio samo kao podloga za učene rasprave nego je određivao i cjelokupni pogled na stvarnost. On je mijenjao sve. Čovjek se, smatrali su, treba podložiti onome što je temelj stvarnosti, jer u protivnom ide protiv toga počela i završit će u kaosu.

Krist je početak i kraj

Ivan već u prvoj rečenici svoje knjige daje odgovor kršćanske vjere na to ključno pitanje: početak i svršetak, Alfa i Omega (usp. Otk 1,8), osnovni princip kojem se svaki čovjek treba podložiti jest Riječ koja se utjelovila – Isus Krist. Po Kristu je sve nastalo (usp. Iv 1,3) i po njemu dolazi život i mudrost ispravnog života (r. 4). Ovo ima ogromne posljedice za naš život jer će oni koji budu vjerovali „u njegovo ime” postati „djeca Božja” (r. 12).

Danas je izraz dijete Božje poprimio značenje nekakvog tepanja kojim želimo reći da je svaki čovjek vrijedan. No to nije istina. Svaki čovjek jest vrijedan, ali Božje je dijete samo onaj tko je povjerovao u Krista, tko je primio krštenje i tko, u konačnici, ravna svoj život po Božjim principima. Cilj je ljudskoga života svetost: čovjek bi trebao postati svet, odnosno, još preciznije, trebao bi se preobraziti i postati božanski. Crkveni su oci govorili da je Bog postao čovjekom kako bi čovjek mogao postati bogom (sv. Atanazije Aleksandrijski). Biti nečije dijete znači biti poput njega. Mrav ne može biti ljudsko dijete. To ne može ni pas ni bilo koja životinja, nego samo čovjek. Stoga Božje dijete može biti jedino onaj tko je poput njega.

No Krist je odbačen

Ovaj odgovor s početka Ivanova evanđelja trebao bi biti kraj svih traganja za smislom i srećom, ispunjenje svih čovjekovih životnih nadanja. No možda je nama ovo Isusovo učenje najteže prihvatiti, teže i od onog o nošenju svoga križa ili ljubljenju neprijatelja. Jer „svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet… i svijet ga ne upozna” (r. 9s).

Kako je žalosno čitati neke suvremene pokušaje osmišljavanja života od strane ljudi koji Krista ne poznaju! Nikada u povijesti pogled na čovjeka nije bio pesimističniji. Pazimo na prava, želje i prohtjeve svakog pojedinca, djeci govorimo da ih volimo i da su nam jako važna, a onda ih učimo da je čovjek samo hrpa atoma, slučajan proizvod svemirskih gibanja, virus i štetočina na Zemlji ili (u najboljem slučaju) pametna životinja.

Posljedice su takvih pogrešnih filozofija katastrofalne. Čovječanstvo uživa nevjerojatno materijalno blagostanje, kao nikada prije u svojoj povijesti. Prije samo stotinjak godina 95 posto populacije živjelo je u siromaštvu, a danas tako živi otprilike 9 posto. Samo u posljednjih 30 godina milijardu i dvjesto milijuna ljudi izdiglo se iznad onoga što se smatra pragom siromaštva, a broj siromašnih nastavlja rapidno padati. To je više od 100 tisuća ljudi dnevno.

No, bez obzira na ove nevjerojatne podatke, paralelno s materijalnim napretkom rastu tjeskobe, depresije, razvodi, otuđenja, samoubojstva… Zašto? Zato što princip svega nije atom, uživanje, slobodno tržište ili socijalna država, nego Isus Krist. A ako on nije u središtu naših života, tada odbacujemo i sve što od njega dolazi. Blagopokojni papa Benedikt XVI., svetac našega doba, još je davnih dana primijetio: ako tehnološki napredak ne prati i onaj teološki i misaoni, izgubit ćemo se u tehnologiji. Znanost nam doista pomaže u mnogočemu: može nam produljiti život i smanjiti boli, možda nam čak može reći na koju je nogu ujutro bolje ustati, ali nam ne može reći zašto da ustanemo. Možda će uskoro napraviti i auto koji vozi na sunčevu energiju i nikada se ne kvari, ali nam ne može reći kamo da tim autom krenemo.

Što je cilj mojega života? Zašto ga živim? Zašto da ljubim drugoga čovjeka, svoju obitelj ili pak samoga sebe? Zašto danas činiti dobro, a ne baciti se u Savu? Ovdje znanost ne daje odgovore jer se ona takvim pitanjima uopće ne bavi.

Zaključak

Bilo koji drugi životni princip osim Isusa Krista vodi u propast, u sigurnu smrt. Bez Krista, naš je život prazan, bez smisla, radosti ili mira. Radosna poruka Božića glasi: odgovor na sve čežnje našega srca postoji – Krist je došao, utjelovio se. Božić nije topla priča za okupljanje obitelji ili za ljepši godišnji odmor. Božić je dokaz da ljudski život neće završiti u ništavilu, nego u vječnosti… barem za one koji će prihvatiti Božju ponudu da žive u njegovoj blizini.

Bog ne traži previše. Samo želi da mu daš priliku, da ga pustiš u svoj život, a dalje će sve on učiniti. Kako se to radi? Za početak, počni moliti svaki dan, svake nedjelje dođi na misu, redovito se ispovijedaj, a onda samo gledaj i divi se kako se tvoja duša iz dana u dan mijenja.