Uvod

Jedne su godine prvopričesnici učili u školi o prvim stranicama Biblije: o stvaranju svijeta i grijehu prvih ljudi. Jedan je od njih bio toliko oduševljen da je nakon nastave odjurio kući, negdje na polici pronašao prašnjavu Bibliju, otvorio je i znatiželjno krenuo čitati. Listajući, na jednoj stranici naiđe na prešani list (koji je netko tamo stavio na prešanje i zaboravio) pa sav uzbuđen počne dozivati: „Mama, mama, dođi brzo!” – „Što je, sine?” – „Dođi odmah!” Ugledavši majku, pobjedonosno pokaže list i reče: „Mama, vidi! Našao sam Adamove gaće!”

Listajući Bibliju, možemo naići na puno toga što smo skloni tumačiti na ovaj ili na onaj način. Vjerujem da smo svi mi u nekom trenutku osobnog rasta u vjeri odlučili krenuti čitati Bibliju. Prihvatili smo je kao Božju nadahnutu riječ, zaključili da nam treba biti snaga i vodilja u životnim odlukama, napravili ambiciozan plan čitanja. No već nakon prvih stranica pojavili su se brojni upitnici. Čitajući obredne propise Levitskog zakonika ili rodoslovlja Knjige Brojeva, već smo ozbiljno počeli sumnjati u vlastite sposobnosti: dobar dio pročitanog nije nam bio razumljiv, a uočiti što bi u tim tekstovima trebalo biti važno za našu vjeru, izgledalo je kao nemoguća misija.

Razumijevanje konteksta

Prije negoli krenemo s tumačenjem samog biblijskog teksta, potrebno je istaknuti nekoliko stvari. Za početak, trebamo imati na umu da Biblija, premda je to zbirka knjiga kojoj je autor Bog, ima i svoje ljudske autore, a oni su živjeli, razmišljali i pisali u određenim povijesnim, vremenskim, kulturnim, jezičnim i brojnim drugim okolnostima. Ako želimo shvatiti njihovu poruku, pa tako i poruku koju je Bog namijenio nama, moramo prvo proći školu koja će nam dati prikladne alate za ispravno tumačenje pročitanog. Svrha ovih tekstova nije proći kroz svaku riječ zapisanu u Bibliji i otkriti njezino značenje, već u glavnim točkama prikazati biblijsku radnju te omogućiti čitateljima da, kad ubuduće otvore bilo koju stranicu Biblije, budu sposobni sami odrediti kontekst pročitanog teksta, njegovo mjesto u povijesti spasenja, otkriti kako se taj tekst ispunio u Kristu, zašto nas se svakako i danas tiče te na koji se način ostvaruje u Crkvi.

Isusova škola tumačenja Biblije

Evanđelist Luka na samom kraju svoje knjige donosi izvještaj o susretu dvojice učenika s uskrslim Isusom (usp. Lk 24,13–35). Uslijed tragičnih događaja Isusove muke i smrti njegovi su učenici zaboravili na Božju riječ i na sve što im je Isus govorio. Drugim riječima, zaboravili su na sadržaj naše današnje Biblije, te samim time izgubili sadržaj i smisao svojih života. Obuzeli su ih tuga i očaj. Kao odgovor na njihovo stanje Isus im nudi svoje tumačenje Pisama: otkriva im veličanstveni božanski plan u svemu što je Bog kroz povijest radio i objašnjava kako se svi ti događaji odnose na njega, Krista. Dok su slušali, njihova su srca gorjela – čitav im se život promijenio.

Mi smo također pozvani uroniti u radnju Biblije i vidjeti što je sve Bog kroz povijest činio za ljude, kako bismo mogli prepoznati što on danas čini za nas. Dopustimo da i nama, kao ovoj dvojici učenika, Gospodin zapali srca, da postanemo radosni navjestitelji njegova uskrsnuća. Vidimo da se nakon susreta s Uskrslim učenici vraćaju u zajednicu od koje su se, potišteni, prije toga udaljavali. Vraćaju se kako bi posvjedočili o susretu s Kristom i drugima donijeli radosnu vijest: smrt je pobijeđena, grijeh otkupljen, a vrata raja napokon su otključana!

Primijetimo ključ Isusova tumačenja Biblije: sva Pisma ukazuju na njega. Stoga čitajući o događajima iz Staroga zavjeta, u njima moramo tražiti sliku Krista i njegova poslanja. Također treba uočiti da su učenici, iako su im srca gorjela već od samog tumačenja Pisama, Isusa uspjeli prepoznati tek u lomljenju kruha. Dakle, tek kada Božju riječ povežemo s liturgijom, otvorit će nam se oči za Božju stvarnost. Liturgija je Kristova prisutnost u svijetu, pa ćemo zato, osim slike povijesnoga Krista, u Svetom pismu također tražiti slike i nagovještaje Božje ljubavi koja se prelila u sakramente Crkve, jer se povijest spasenja, koja nam je opisana u Bibliji, nastavlja u životu Crkve, u slavljenju sakramenata. Stoga Bibliju ne čitamo samo zato da bismo bolje razumjeli Isusa, nego i njegove sakramente.

U raznim dramskim djelima, kada radnja i emotivna napetost dođu do svoga vrhunca, autori često uspijevaju s pomoću nekoliko ključnih riječi ili glazbenih motiva dozvati u sjećanje i aktualizirati sve ono što se prije događalo. U jednom trenu cijela radnja biva na neki način prisutna i oživljena. Vrhunac nekog djela, primjerice filma, može ga opravdati, dati mu smisao i vrijednost, ili ga može uništiti. No ako tek tada upalimo televizor i vidimo samo taj dio filma, ne znajući puno značenje zbivanja na ekranu i riječi koje se izgovaraju, ništa nećemo shvatiti. Nažalost, naš pristup svetoj misi često zna biti takav.

Euharistija je vrhunac svega onoga što je Bog činio kroz povijest, od stvaranja svijeta nadalje. Poznavanje Biblije preduvjet je za razumijevanje svete mise i puno sudjelovanje u njoj: „Jaganjac Božji”, „krv Saveza”, „svet, svet, svet” i ostali pojmovi koje na misi redovito slušamo i uzimamo zdravo za gotovo, izuzetno su bremeniti pojmovi koji nam u pamet dozivaju i aktualiziraju cijelu povijest spasenja. Stoga konačna svrha ove biblijske škole nije tek to da bolje upoznamo Sveto pismo, nego bismo također trebali naučiti kako u punini sudjelovati u svetoj misi i životu Crkve. Ako bismo povijest spasenja raščlanili prema onoj klasičnoj podjeli dramske radnje, kako smo to radili analizirajući školsku lektiru, tada bi cijeli Stari zavjet bio uvod, Novi zavjet zaplet, dok bi vrhunac radnje bila sveta misa. A kraj? Kraja nema, jer nebeska liturgija nikada neće prestati!

Razni pristupi Bibliji

Možda su neki od vas već čitali tekstove ili slušali predavanja u kojima se tumačila Biblija. Postoji više različitih pristupa Svetome pismu, no ovdje će nam kao glavni izvori poslužiti djela nekolicine teologa koji su većinom, na neki način, povezani s Franjevačkim sveučilištem u Steubenvilleu u Sjedinjenim Američkim Državama. Njihov pristup krasi nekoliko odlika: primjenjuju kanonsku metodu koja promatra Pismo kao cjelinu i prvenstveno traži poruku božanskog Autora, oslanjaju se na tumačenja crkvenih otaca i liturgijske tradicije te stavljaju naglasak na tipološko tumačenje Staroga zavjeta. Naravno, nećemo zanemariti ni postignuća drugih metoda tumačenja ili suvremena filološka i arheološka otkrića. Ipak, najprirodniji je ambijent Svetome pismu liturgija, stoga nam Božju riječ valja u prvom redu smjestiti u taj kontekst. Treba napomenuti i to da će ova tumačenja obilovati referencama na biblijske tekstove, ali namjerno oskudijevati samim citatima, zato što su zamišljena tako da se čitaju uz otvorenu Bibliju. Oznake biblijskih redaka (koje se nalaze u zagradama) tu su da posluže kao potvrda neke tvrdnje, ali i kao uputa da se otvori Biblija i pročita naznačeni odlomak.

Često se postavlja pitanje kojom se Biblijom koristiti. Svakako treba uzeti Bibliju s cjelovitim tekstom, a ne ilustriranu, za mlade ili slično. Prijevod koji je u službenoj liturgijskoj upotrebi na hrvatskom govornom području kolokvijalno se naziva „Zagrebačka Biblija” ili „Duda-Fućak”, po njezinim urednicima. Ovaj je prijevod svima poznat jer ga redovito slušamo na misnim slavljima, neke dijelove vjerojatno znamo i napamet. Izdaje ga jedino Kršćanska sadašnjost. Poznato izdanje pod nazivom „Jeruzalemska Biblija” također sadrži isti prijevod.

Samostalan rad

Sažetak

Ako želimo razumjeti biblijsku poruku, moramo razumjeti kontekst autora, njegova teksta, dotični sadržaj te način na koji se sve zajedno odnosi na Krista i sakramente Crkve. Biblija nije knjiga koja postoji radi sebe same: njezina se svrha ostvaruje u slavljenju svete mise. Cijelo Sveto pismo upućuje na Krista, a svoj vrhunac doživljava u euharistiji.

Pitanja

Što nam izvještaj o putu u Emaus govori o tumačenju Svetog pisma?
Koje je prirodno mjesto tumačenja Biblije?

Dodatno istraživanje

Pročitaj 8. poglavlje Knjige Nehemijine i razmotri s kakvom je pozornošću narod slušao Božju riječ i kako je na nju reagirao.

Meditacija

Zamisli da se nalaziš s Isusom na putu. Polako i strpljivo on te podsjeća na poznate dijelove Svetoga pisma, koje si toliko puta čuo, ali ih nikada nisi do kraja razumio. Dok ti objašnjava puno značenje tih događaja, tvoja nutrina gori: nikada nisi čuo ovakva tumačenja. Kao da napokon sve sjeda na svoje mjesto! Odjednom uočavaš da ti se Božji naum sa svakim zapisanim slovom sve više otkriva, da ni jedan zarez nije napisan uzalud i da sve upućuje na Krista.

Moli da ovo postane stvarnost, reci Isusu: „Isuse, vjerujem da si prisutan u Riječi koju si nam dao. Želim te još bolje upoznati i gorjeti od ljubavi za tobom.”