Uvod

U grčkom se prijevodu Ponovljeni zakon naziva „Drugi zakon” jer je to dodatni zakon, povrh onoga koji je narod dobio na Sinaju. Hrvatski je naziv također prikladan, zato što Ponovljeni zakon sadrži ponavljanje i razradu tzv. Deset zapovijedi. Hebrejski je naziv ove knjige (kao i ostalih starozavjetnih knjiga) zapravo početak njezine prve rečenice: „Ovo su riječi” (Pnz 1,1). To je s vremenom skraćeno, pa naslov knjige otad glasi „Riječi”. I ovaj je naziv prikladan, zato što se Ponovljeni zakon sastoji od niza Mojsijevih govora (tj. riječi) koje je izrekao novoj generaciji Izraelaca na Moapskim poljanama netom prije svoje smrti.

Ponovljeni zakon jedna je od teološki najvažnijih knjiga Staroga zavjeta: u Novom zavjetu jedino se Psalmi i Knjiga proroka Izaije više puta spominju od nje, a utjecaj joj je vidljiv i u ostalim povijesnim knjigama, ponajviše Prorocima. Sadržaj ove knjige daje konačni oblik teološkoj i političkoj misli Izraelaca sve do Isusova dolaska.

Strukturu Ponovljenog zakona čine tri Mojsijeva govora i završni dodaci. Prvi je govor pogled u prošlost (usp. Pnz 1,1 – 4,43), drugi je pregled sadašnjosti (usp. Pnz 4,44 – 26,19), a treći je pogled u budućnost (usp. Pnz 17,1 – 31,30). Dodaci su Mojsijeva pjesma, Mojsijev blagoslov i opis njegove smrti (usp. Pnz 32 – 34).

Zahvaljujući ovakvoj strukturi, Ponovljeni zakon djeluje kao svojevrsna poveznica između Petoknjižja i povijesnih knjiga koje slijede: na početku imamo rekapitulaciju prijašnjih događaja, a na kraju pogled unaprijed, odnosno najavu Izraelove budućnosti, koja će biti opisana u narednim knjigama. Središte je ove knjige Mojsijev konačni vjerski i civilni zakon za Izraelce (usp. Pnz 12 – 26).

Zakon za narod tvrda srca

Ponovljeni zakon sadrži vrhunce poetskog izričaja o ljubavi prema Bogu i njegovoj vjernosti, ali i mnoge sporne dijelove: odredbe o dopuštanju razvoda i ponovne ženidbe (usp. Pnz 24,1–4), odredbe o uzimanju žena ropkinja (usp. Pnz 21,10–14) te odredbe za vođenje genocidnog rata protiv stanovnika obećane zemlje (usp. Pnz 20,16s). Kako bismo trebali tumačiti ove dijelove, govori nam sâm Isus u raspravi s farizejima na temu razvoda: „Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako.” (Mt 19,8). Raščlanjujući ovu Isusovu rečenicu, možemo izdvojiti tri poruke koje se tiču svrhe Ponovljenog zakona i koje moramo uvažiti kada ga čitamo.

„Zbog tvrdoće srca vašega…”

Još od izlaska iz Egipta pratimo moralno propadanje Izraelaca. Bog na svaku pobunu odgovara obnovom saveza, ali i donošenjem novih, strožih uredbi i propisa kako bi svoj narod doveo u red. Nakon incidenta sa zlatnim teletom Bog obnavlja savez koji je sklopljen na Sinaju. Tom se prilikom izdvajaju leviti za službu u Svetištu, a narod u sklopu te obnove dobiva Levitski zakonik – treću knjigu Petoknjižja. Ono što je zlatno tele bilo prvom naraštaju nakon Izlaska (usp. Izl 32), drugom je naraštaju grijeh s Baalom peorskim kod Šitima, na kraju boravka u pustinji (usp. Br 25). U sklopu obnove ponovno prekršenog Saveza narod tada dobiva Ponovljeni zakon.

Iako je Bog postepeno spuštao ljestvicu, ublažavajući ono što zahtijeva od naroda, Izrael se svejedno pokazao nesposobnim držati svetih Božjih zakona. Mojsije na temelju prošlog iskustva zna da se od naroda ne može očekivati da će živjeti po Zakonu sa Sinaja, a kamoli ostvariti svetost koja je nametnuta levitima. Stoga Izraelcima daje nove uredbe – zakone za odlutalu djecu, za narod tvrda srca. To nije izvorni Božji plan, već žalostan kompromis za žaljenja vrijedan narod. U tom Zakonu nalazimo odredbe i dozvole kojih nema nigdje drugdje u Bibliji, dopuštenja koja su suprotna riječima sinajskog Saveza. Izrael je trebao biti narod svećenikâ koji će druge narode privesti štovanju pravoga Boga. No pokazalo se da ni sâm Božji narod nije sposoban držati se Saveza, a kamoli svojom svetošću privući druge. Stoga je Mojsije izraelski narod, koji je trebao vršiti svoju misionarsku ulogu i biti otvoren prema drugima, sada primoran uvesti u radikalnu izolaciju. Ovo je ključno za razumijevanje novih odredaba: njima se Izraelcima zabranjuje svaki kontakt s drugim narodima, jer su toliko skloni idolopoklonstvu da bi s vremenom sigurno odbacili vjeru u Gospodina i počeli štovati idole te tako ugrozili Božji plan za spasenje cijelog čovječanstva.

U svakom slučaju, pojedine upitne odredbe Ponovljenog zakona zapravo su biranje manjega zla. Primjerice, Izraelu je naređeno da istrijebi određene narode, ali samo zato što se moglo očekivati da će, ako to ne učini, naposljetku početi štovati njihove bogove te tako osujetiti Božji plan spasenja i cijelo čovječanstvo osuditi na propast. Bog je izvorno htio da se narodi obećane zemlje obrate i da žive, ali za to su mu bili potrebni suradnici kakve tada nije imao.

Izrael je izišao iz Egipta, ali Egipat još uvijek nije izišao iz Izraela. Zato je narod dobio Zakon kojega se mora držati dok se ne ispuni punina vremena i dok se ne pojavi generacija koja će biti sposobna živjeti po svetom Božjem zakonu. Sv. Pavao govori: „Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje” (Gal 3,19). Zatim objašnjava ovu privremenu svrhu Zakona: „Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti.” (r. 23). Stoga Ponovljeni zakon ima zadaću „čuvati”, spasiti što se spasiti dade. Ipak, ako ga usporedimo sa zakonima okolnih naroda toga doba, vidi se da je čak i takav po svojoj pravednosti i idealima daleko iznad ostalih zakona. Dakle, ako Izrael trenutno i ne može biti svet narod (zbog izopačena naraštaja), neka barem bude stepenicu iznad drugih, u nadi da će jednoga dana biti sposoban napraviti idući korak.

Situaciju s Ponovljenim zakonom možemo usporediti s početkom Knjige Postanka i najavom sukoba između ženina i zmijina potomstva (usp. Post 3,15). Već kod prvih potomaka Adama i Eve vidimo podjelu na dvije rodoslovne linije: pravednu Šetovu i opaku Kajinovu. Uzrok propasti Šetove pravedničke linije, a time i cijeloga svijeta (zbog čega se dogodio opći potop), bilo je miješanje potomaka iz ovih dviju linija: Šetovi su potomci uzimali sebi za žene Kajinove kćeri (usp. Post 6,1–3). Izraelci su, može se reći, duhovni nasljednici one pravedničke linije: oni su ženini potomci, a pogani su potomci zmije. Ako ne žele napraviti istu pogrešku kao i Šetovi potomci, moraju se pod svaku cijenu kloniti Kajinovih duhovnih potomaka.

„… dopusti vam Mojsije…”

Dok na početku Levitskog zakonika i Knjige Brojeva imamo Božji govor Mojsiju koji on treba prenijeti Izraelcima (usp. Lev 1,1; Br 1,1), u knjizi Ponovljenog zakona samo Mojsije govori Izraelcima (usp. Pnz 1,1). Štoviše, u toj knjizi Bog kao da uopće nije prisutan: o njemu se govori u trećem licu sve do pred kraj, kada su svi zakoni već izrečeni (usp. Pnz 31,14). Dok su zakoni i odredbe u prijašnjim knjigama započinjali izrazom „Gospodin reče Mojsiju” (usp. Izl 20,1; Lev 1,1), u Ponovljenom zakonu nijedna odredba nema takav uvod. Štoviše, Mojsije izričito naglašava da je on taj koji daje ove zapovijedi (usp. Pnz 4,2).

„… ali od početka ne bijaše tako”

Na primjeru razvoda vidimo da Ponovljeni zakon nije bio u izvornom Božjem planu, obznanjenom u Knjizi Postanka (usp. Post 2,24). Poslije i sam Gospodin po prorocima govori protiv razvoda (usp. Mal 2,16), a po proroku Ezekielu poručuje da uredbe koje su Izraelci dobili u pustinji „ne bijahu dobre” (Ez 20,25) jer su posljedica grijeha, a ne dio izvornoga Božjeg plana. I sama knjiga Ponovljenog zakona sugerira da je Zakon ovog novog saveza manje vrijedan od prethodnoga: zabilježen je Mojsijev zahtjev da se knjiga Zakona pohrani pored Kovčega saveza, a ne unutar njega (usp. Pnz 31,26). Osim toga, svi su ostali savezi sklopljeni na gori ili planini (mjestima koja simboliziraju Božju blizinu), a ovaj je savez sklopljen u dolini usred poganske zemlje (usp. Pnz 1,5), čime se još jednom naznačuje njegova manja vrijednost.

Struktura knjige Ponovljenog zakona otkriva još jedan detalj: dok su prijašnji savezi imali više sličnosti s antičkim obiteljskim savezima kojima su se obitelji povezivale u veću zajednicu ravnopravnih članova, sadržaj ove knjige zapanjujuće sliči strukturi saveza koje su hetitski kraljevi sklapali s vazalnim vladarima oko 14. st. pr. Kr. Izvorni Božji plan bilo je posvojenje Izraela. Izrael je trebao postati Božji „prvorođenac” (Izl 4,22), no nije bio dorastao tom poslanju. Zato umjesto Božjega djeteta postaje vazalski narod: umjesto slobode koju je donosio savez sa Sinaja, on je svojim opetovanim prijestupima odabrao jaram Zakona, kojega se mora držati pod prijetnjom prokletstva (Pnz 27,11–26; 28,14–54). Jasno je vidljiva degradacija odnosa Gospodina i Izraela.

Znači li sve to da bi možda bilo najbolje preskočiti ovu knjigu? Nipošto. Iako se na Crkvu ne odnose zakoni koji su bili namijenjeni onodobnom izraelskom društvu, ipak smo pozvani prepoznati mudrosne principe na kojima su oni utemeljeni i primijeniti ih na vlastiti život, kao što to primjerice čini Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima (usp. 1 Kor 9,9–14).

Pregled povijesti

Krenimo redom analizirati sadržaj Ponovljenog zakona. Na početku Mojsije daje pregled lutanja u pustinji. Svrha je toga prikaza ukazati na Božju vjernost unatoč Izraelovoj nevjernosti, što bi u narodu trebalo pobuditi osjećaj zahvalnosti i potaknuti ga da obeća poslušnost u budućnosti.

Prošlo je četrdeset godina od izlaska iz Egipta. Boravak u pustinji bliži se kraju, a narod se nalazi u blizini svetišta Baala peorskog, gdje se Izrael upustio u idolopoklonstvo (usp. Pnz 3,29; 4,46). To ih mjesto podsjeća na njihov grijeh – razlog zašto se ove nove uredbe donose i zašto su tako teške.

Mojsijev pogled na prošle događaje izražen je u prvom licu, što je izuzetak od ostalih biblijskih rekapitulacija. Također, možemo zamijetiti nekoliko zanimljivosti. Najprije vidimo da se Mojsije, svaljujući krivnju isključivo na narod, pokušava opravdati za propust koji je počinio prilikom zazivanja vode iz pećine (usp. Pnz 1,37; 3,26; 4,21). To, naravno, nije cijela istina. Nadalje, on se služi homiletskom retorikom, tj. namjerno upotrebljava pretjerivanja i hiperbole: govori da su svi buntovnici ubijeni kod Baala peorskog (usp. Pnz 4,3; suprotno od Br 25,8) i da je sinajski savez sklopljen s ovim naraštajem (usp. Pnz 5,3), iako pripadnici toga naraštaja u ono vrijeme nisu bili živi. Svrha je takvoga govora naglasiti počinjeni prekršaj i istaknuti da Savez obvezuje sadašnju generaciju jednako kao i prethodnu, a vezat će i buduće generacije. Ovakve (nazovimo ih tako) „povijesne nedosljednosti”, bile su česta pojava prilikom sklapanja saveza u ono vrijeme, jer su se događaji prepričavali tako da se naglasi određena poruka. U skladu s tim i Mojsije želi, prije navođenja pravnih propisa, potaknuti Izraelce da uče iz svoje svete povijesti, da se odluče poštovati zakonske odredbe i da budu vjerni sklopljenom savezu. Biblijske tekstove uvijek treba čitati u kontekstu, imajući u vidu njihovu svrhu i poruku koju autor želi izreći – kako onaj ljudski tako i božanski.

Uvod u izlaganje Dekaloga

Ponovno nas se podsjeća na vrijeme i mjesto gdje se Izraelci trenutno nalaze (usp. Pnz 4,44–49). Potom slijedi jedno od najljepših starozavjetnih izlaganja o ljubavi i vjernosti Gospodinu. Ovaj je tekst najcitiraniji dio Ponovljenog zakona u Novome zavjetu. Isus, odgovarajući Sotoni u pustinji, tri puta citira iz ovoga dijela (usp. Mt 4,4.7.10; Pnz 6,13.16; 8.3). Na početku Mojsije ponavlja riječi Dekaloga, a potom slijedi niz izlaganja koja se većinom odnose na prvu zapovijed o vjernosti Bogu. Ovo je poznati biblijski stil rekapitulacije: prepričavanja prošlih događaja kako bi se istaknula određena tema. Mojsije podsjeća na Božju vjernost u prošlosti, kao i na nevjernost naroda, te potiče Izraelce da se sjećaju (hebr. zakar; usp. Pnz 8,18a) prošlih događaja i da ne zaborave velika djela koja je Bog učinio. Glavni motiv Božjeg spasonosnog djelovanja isti je kao i kod Izlaska: njegova vjernost savezu što ga je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom (usp. Pnz 7,12; 8,18; 9,5; 29,12; 34,4). Ova tematika Božje vjernosti i sjećanja saveza prožima cijelo Petoknjižje.

U ovom se dijelu nalazi i poznata molitva „Šema” (usp. Pnz 6,4–9). Nazvana je po početnoj riječi na hebrejskom, a u prijevodu bi taj naziv glasio „Čuj”. Još od davnina vjerni Židovi riječi te molitve ponavljaju barem dva puta dnevno. To je tradicija koje se drže do danas. Isus ih navodi kao najveću zapovijed u Zakonu (usp. Mt 22,34–40). Noseći glagoli ove molitve, „čuj” i „ljubi”, postaju trajni poziv Izraelu na poslušnost Zakonu i vjernost savezu s Bogom. Izraelci moraju stalno ponavljati Božju riječ: toliko su slabi da će, ako je nakratko smetnu s uma, zaboraviti na Savez i pasti u idolopoklonstvo (usp. Pnz 6,6–9).

Mojsije uvodi još jednu veliku teološku temu: obrezanje srca (usp. Pnz 10,16). Pravo obrezanje nije ono izvanjsko, nego unutarnja i duhovna stvarnost. Nasuprot pukom mehaničkom vršenju zakona, Mojsije poziva na ljubav: unutarnju motivaciju i opredjeljenje za Boga. Dok se u prijašnjim knjigama riječ ljubiti (hebr. ahav) upotrebljavala za opis ljubavi među ljudima (bračne ili prijateljske – usp. Post 24,67; Lev 19,34;), ovdje se taj glagol upotrebljava za odnos Boga i ljudi. Uz to što poziva Izraelce da ljube Gospodina (usp. Pnz 5,10; 6,5), Mojsije također tvrdi da je ljubav motivacija Božjeg djelovanja (usp. Pnz 4,37; 7,7; 10,15; 23,6). Jedino se u Psalmima više puta upotrebljava riječ ljubav za opis odnosa Boga i čovjeka.

Samostalan rad

Sažetak

Isus nam daje ključ tumačenja Ponovljenog zakona: to nije sveti Božji zakon, nego zakon za narod tvrda srca koji je Mojsije dao Izraelcima (usp. Mt 19,8). Riječ je o žalosnu kompromisu za žaljenja vrijedan narod. Dan je kao privremena mjera dok ne dođe punina vremena i ne stasaju nove generacije, koje će biti spremne primiti puninu objave. Ipak, i kao takav, Ponovljeni zakon sadrži najljepše opise ljubavi i vjernosti u Starom zavjetu te predstavlja značajan izvor nadahnuća za teološke misli budućih biblijskih autora.

Naučene riječi

šema – čuj
ahav – ljubiti

Pitanja

Zašto već treći put Izrael sklapa savez s Gospodinom?
Kako Isus objašnjava Mojsijevo dopuštanje razvoda?
Sporni biblijski odlomci: Kako Bog može narediti genocid?
Koja je važnost molitve „Šema”?

Meditacija

Nalaziš se na mjestu gdje ste se ti i tvoja generacija osramotili pred Mojsijem i Gospodinom s Baalom peorskim. Slike tvoga grijeha još su ti pred očima. Kajanje je veliko, ali i strah od odmazde. Mojsije donosi odredbe koje su teške i stroge, ali ih prihvaćaš jer znaš da je tvoje pokvareno srce nesposobno kvalitetno živjeti darovanu slobodu. No u tim se odredbama nalazi još nešto: poziv na ljubav prema Bogu. Iako su ovi zakoni strogi, nije im svrha učiniti te podložnim robom, već otvoriti te za ljubav – samu srž Božjega bića. Božjih se zakona nećeš držati iz straha, nego zato što želiš postati sposoban za ljubav za koju si stvoren.