• Naslovnica
  • Propovijedi
    • Liturgijsko vrijeme
      • Godina A
      • Godina B
      • Godina C
      • Došašće
      • Božićno vrijeme
      • Korizma
      • Uskrsno vrijeme
      • Svetkovine
    • Kazalo po čitanjima
  • Tumačenje Biblije
    • Petoknjižje
  • Aktualne teme
    • Emisija „Pod križem”
    • Crkva i svijet
    • Liturgija
    • Moralna pitanja
  • Pod smokvom
    • Komentar evanđelja
    • Specijal
  • iPop

sagud.xyz

Uvodne napomene
Petoknjižje, Tumačenje Biblije

Uvodne napomene

Ažurirano u studenom 2026.: tekst je jezično dorađen i proširen za oko 35% sadržaja. Video prati izvornu verziju iz 2022.

Sadržaj

Toggle
  • Uvod
  • Razumijevanje konteksta
  • Isusova škola tumačenja Biblije
  • Razni pristupi Bibliji
  • Samostalan rad

Uvod

Jedne su godine prvopričesnici učili u školi o prvim stranicama Biblije: o stvaranju svijeta i grijehu prvih ljudi. Jedan od njih, sav oduševljen, nakon nastave odjuri kući, negdje na polici pronađe prašnjavu Bibliju, otvori je i znatiželjno počne čitati. Listajući, odjednom naiđe na osušen list (davno stavljen na prešanje i zaboravljen) pa uzbuđeno stane dozivati: „Mama, mama, dođi brzo!” – „Što je, sine?” – „Dođi odmah!” Ugledavši majku, pobjedonosno joj pokaže list i poviče: „Mama, vidi! Našao sam Adamove gaće!”

Listajući Bibliju, možemo naići na mnogo toga što smo skloni tumačiti na ovaj ili onaj način. Vjerujem da smo svi mi u nekom trenutku osobnog rasta u vjeri odlučili pročitati Bibliju. Prihvatili smo je kao Božju nadahnutu riječ, zaključili da nam treba biti snaga i vodilja u životnim odlukama, napravili ambiciozan plan čitanja, no već nakon prvih stranica pojavili su se brojni upitnici. Čitajući obredne propise Levitskog zakonika ili rodoslovlja Knjige Brojeva, već smo ozbiljno počeli sumnjati u svoje sposobnosti jer nam dobar dio pročitanog nije bio razumljiv, a uočiti što bi u tim tekstovima trebalo biti važno za našu vjeru, činilo se kao nemoguća misija.

Najpoznatija izreka sv. Jeronima glasi: „Nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista.”1 Ova rečenica u većini ljudi može izazvati osjećaj srama. Tko od nas iskreno može reći da poznaje Pisma? Ne zbog lijenosti ili nemara, nego jednostavno zato što nam se čini da postoji ogromna provalija između nas i onoga što tamo piše. Posljedica je toga da Bibliju čitamo više iz poštovanja nego s razumijevanjem. Cilj je ovih tekstova promjena takvog pristupa i potpunije razumijevanje Svetog pisma.

Razumijevanje konteksta

Prije tumačenja samog biblijskog teksta, potrebno je istaknuti nekoliko stvari. Za početak, trebamo imati na umu da Biblija, premda je to zbirka knjiga kojoj je autor Bog, ima i svoje ljudske autore, a oni su živjeli, razmišljali i pisali u određenim povijesnim, vremenskim, kulturnim, jezičnim i brojnim drugim okolnostima. Ako želimo shvatiti njihovu poruku, pa tako i poruku koju je Bog namijenio nama, moramo prvo proći školu koja će nam dati prikladne alate za ispravno tumačenje pročitanog. Svrha ovih tekstova nije proći kroz svaku riječ zapisanu u Bibliji i otkriti njezino značenje, već u glavnim točkama izložiti biblijsku radnju te omogućiti čitateljima da, kad ubuduće otvore bilo koju stranicu Biblije, budu sposobni sami odrediti kontekst nekog odlomka, prepoznati njegovo mjesto u povijesti spasenja, otkriti kako se pročitano ispunilo u Kristu, zašto nas se svakako i danas tiče te na koji se način ostvaruje u Crkvi.

Isusova škola tumačenja Biblije

Put u Emaus

Evanđelist Luka na samom kraju svoje knjige donosi izvještaj o susretu dvojice učenika s uskrsnulim Isusom (usp. Lk 24,13–35). Uslijed tragičnih događaja njegove muke i smrti učenici su zaboravili na Pisma i sve što im je Isus prethodno govorio. Drugim riječima, zaboravili su na sadržaj naše današnje Biblije te, posljedično, izgubili srž i smisao svojih života. Obuzeli su ih tuga i očaj. Kao odgovor na to stanje Isus im nudi svoje tumačenje Pisama: „Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.” (Lk 24,27). Naziv Mojsije označava prvih pet knjiga Biblije. Tradicionalno se upravo Mojsije smatrao njihovim autorom, pa se i do danas zadržao naziv Mojsijevo petoknjižje, dok se u židovstvu upotrebljava naziv Tora, što se obično prevodi kao Zakon, iako doslovno znači pouka.

Dok su učenici slušali Isusovo tumačenje, srca su im gorjela – čitav im se život promijenio. Mi smo također pozvani uroniti u biblijsku radnju i vidjeti što je sve tijekom povijesti Bog činio za ljude, posebice zato da bismo mogli prepoznati što Bog danas čini za nas. Poput Isusa, i mi počinjemo od Mojsija, odnosno od prvih pet biblijskih knjiga: to su Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon.

Dopustimo da i nama, kao ovoj dvojici učenika, Gospodin zapali srca, da postanemo radosni navjestitelji njegova uskrsnuća. Oni su se nakon susreta s Uskrsnulim vratili u zajednicu od koje su se, potišteni, prije toga udaljavali. Vratili su se da posvjedoče o susretu s Kristom i drugima donesu radosnu vijest: smrt je pobijeđena, grijeh otkupljen, a vrata raja napokon su otključana!

Tipološko tumačenje

Primijetimo ključ Isusova tumačenja Biblije: sva Pisma upućuju na njega (usp. Lk 24,27). Stoga čitajući o događajima iz Staroga zavjeta u njima moramo tražiti sliku Krista i njegova poslanja.

Ovakav se pristup u teologiji naziva tipološko tumačenje. Grčka riječ typos izvorno znači otisak ili žig, a antitypos ono što odgovara tom otisku. Iz otiska možemo pokušati rekonstruirati predmet koji ga je napravio, ali samo djelomično. U Svetom pismu typos ili pralik je osoba, događaj ili ustanova Staroga zavjeta koja u nekoj mjeri najavljuje ono što se poslije ostvaruje u Kristu, Crkvi i sakramentima. Tako sveti Pavao Adama naziva pralikom Krista (usp. Rim 5,14), a i sâm Isus na više mjesta tipološko čitanje primjenjuje na sebe (usp. Mt 12,40; Iv 3,14; 6,32–35). Po starozavjetnim pralikovima Bog je pripremao Izraelce za Kristov dolazak, a nama oni pomažu razumjeti svu važnost toga događaja. Isus je došao s neba, ali nije pao s neba.

Važnost pralikova lijepo ilustrira jedna rečenica iz homilije svetoga Melitona Sardijskog (2. st.) koja se moli u službi čitanja na Veliki četvrtak: „On je u mnogima mnogo podnio: u Abelu ubijen, u Izaku vezan, u Jakovu izgnan, u Josipu prodan, u Mojsiju izložen, u vazmenom (pashalnom) jaganjcu žrtvovan, u Davidu progonjen, u prorocima obeščašćen.”2 Vratit ćemo se ovoj rečenici kada za to dođe vrijeme. Zasad, zadržimo se još malo na putu u Emaus.

Riječ živi u liturgiji

Uočimo da su učenici, iako su im srca gorjela već od samog tumačenja Pisama, Isusa uspjeli prepoznati tek u lomljenju kruha. Dakle, tek kada Božju riječ povežemo s liturgijom, otvorit će nam se oči za puninu Božje stvarnosti. Nakon lomljenja kruha Isus nestaje pred očima učenika jer ih želi naučiti da ga počnu tražiti i prepoznavati drugdje – u euharistiji.

Liturgija je Kristova prisutnost u svijetu, pa ćemo zato, osim slike povijesnoga Krista, u Svetom pismu također tražiti slike i nagovještaje Božje ljubavi koja se prelila u sakramente Crkve, jer se povijest spasenja, koja nam je opisana u Bibliji, nastavlja u životu Crkve, u slavljenju sakramenata. Stoga Bibliju ne čitamo samo zato da bismo bolje razumjeli Isusa, nego i njegove sakramente.

U raznim dramskim djelima, kada radnja i emotivna napetost dođu do svoga vrhunca, autori često uspijevaju s pomoću nekoliko ključnih riječi ili glazbenih motiva dozvati u sjećanje i aktualizirati sve ono što se prije događalo. U jednom trenu cijela radnja biva na neki način prisutna i oživljena. Vrhunac nekog djela, primjerice filma, može ga opravdati, dati mu smisao i vrijednost, ili ga može uništiti. No, ako na društvenim mrežama nađemo neki isječak toga vrhunca, ali ne znamo puno značenje zbivanja na ekranu i riječi koje se izgovaraju, mnogo će toga ostati neshvaćeno ili neprimjećeno. Nažalost, naš pristup svetoj misi često zna biti takav.

Euharistija je vrhunac svega onoga što je Bog činio kroz povijest, od stvaranja svijeta nadalje. Poznavanje Biblije preduvjet je za razumijevanje svete mise i puno sudjelovanje u njoj: „Jaganjac Božji”, „krv Saveza”, „svet, svet, svet” i ostali izrazi koje na misi redovito slušamo i uzimamo zdravo za gotovo, izuzetno su bremeniti značenjem jer nam dozivaju u pamet i aktualiziraju cijelu povijest spasenja. Stoga konačna svrha ove biblijske škole nije tek to da bolje upoznamo Sveto pismo i našega spasitelja Isusa Krista, nego bismo također trebali naučiti kako u punini sudjelovati u svetoj misi i životu Crkve.

Ako bismo povijest spasenja raščlanili prema onoj klasičnoj podjeli dramske radnje, kao što smo radili analizirajući školsku lektiru, tada bi cijeli Stari zavjet bio svojevrstan uvod i zaplet, dok bi vrhunac bili Isusova muka, smrt i uskrsnuće. Upravo se taj vrhunac uprisutnjuje u svetoj misi. Ako ne poznajemo sve ovo prethodno, tada smo u opasnosti da misu doživimo kao poluminutne isječke filma koji nikada nismo gledali – vrlo površno.

Razni pristupi Bibliji

Možda su neki od vas već čitali tekstove ili slušali predavanja u kojima se tumačila Biblija. Postoji više različitih pristupa Svetome pismu, no mi ćemo se ovdje držati nekoliko važnih principa. Najprije, tu je kanonska metoda, koja promatra Pismo kao cjelinu i prvenstveno traži poruku božanskog Autora. U tumačenju se oslanjamo na interpretacije crkvenih otaca i liturgijske tradicije, s velikim naglaskom na tipološko čitanje, no nećemo zanemariti ni postignuća drugih metoda tumačenja ili suvremena filološka i arheološka otkrića.

Ipak, najprirodniji je ambijent za Sveto pismo liturgija, stoga nam Božju riječ valja u prvom redu smjestiti u taj kontekst. Treba napomenuti i to da će ova tumačenja obilovati referencama na biblijske tekstove, ali namjerno oskudijevati samim citatima, zato što su zamišljena tako da se čitaju uz otvorenu Bibliju. Oznake biblijskih redaka (koje se nalaze u zagradama) tu su da posluže kao potvrda neke tvrdnje, ali i kao uputa da se otvori Biblija i pročita naznačeni odlomak.

Često se postavlja pitanje kojom se Biblijom trebamo služiti. Svakako treba uzeti Bibliju s cjelovitim tekstom, a ne ilustriranu, Bibliju za mlade ili slično. Prijevod koji je u službenoj liturgijskoj upotrebi na hrvatskom govornom području kolokvijalno se naziva Zagrebačka Biblija ili Duda-Fućak, po njezinim urednicima. Ovaj je prijevod svima poznat jer ga redovito slušamo na misnim slavljima; neke dijelove vjerojatno znamo i napamet. Izdaje ga jedino Kršćanska sadašnjost. Poznato izdanje pod nazivom Jeruzalemska Biblija također sadrži isti prijevod, uz dodatne komentare jedne biblijske škole iz Jeruzalema. Na tržištu se mogu naći i prijevodi sarajevskog nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića, a nedavno je objavljen i Hrvatski standardni prijevod, koji nije prošao bez kontroverzi.

Samostalan rad

Sažetak

Ako želimo razumjeti biblijsku poruku, moramo razumjeti kontekst autora, vrstu i stil teksta, dotični sadržaj te kako se sve to odnosi na Krista i sakramente Crkve. Biblija nije knjiga koja postoji radi sebe same: cijelo Sveto pismo upućuje na Krista, a vrhunac doživljava u euharistiji.

Pitanja

Što nam izvještaj o putu u Emaus govori o tumačenju Svetog pisma?
Objasni što je tipološko tumačenje Svetog pisma.
Možeš li navesti nekoliko Isusovih pralikova iz Staroga zavjeta te kako nam oni pomažu razumjeti što je Isus učinio za nas?
Koji se prijevod Biblije na hrvatski jezik upotrebljava u službenim liturgijskim knjigama?

Dodatno istraživanje

Crkva je objavila više dokumenata koji govore o naravi i tumačenju Svetog pisma. Onima koji žele znati više, preporučujemo čitati:
DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dei Verbum – Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi (18. XI. 1965.), u „Dokumenti”, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, ⁷2008.
PAPINSKA BIBLIJSKA KOMISIJA, Tumačenje Biblije u Crkvi (15. IV. 1993.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995.
BENEDIKT XVI., Verbum Domini – Postsinodalna apostolska pobudnica o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve (30. IX. 2010.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2011.
Katekizam Katoličke Crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994., br. 101–141.

Meditacija

Zamisli da se nalaziš s Isusom na putu. Polako i strpljivo on te podsjeća na poznate dijelove Svetoga pisma koje si toliko puta čuo, ali ih nikada nisi do kraja razumio. Dok ti objašnjava puno značenje tih događaja, tvoja nutrina gori: nikada nisi čuo ovakva tumačenja. Kao da napokon sve sjeda na svoje mjesto! Odjednom opažaš da ti se Božji naum sa svakim zapisanim slovom sve više otkriva, da nijedan zarez nije napisan uzalud i da sve upućuje na Krista.

Moli da ovo postane tvoja stvarnost, reci Isusu: „Isuse, vjerujem da si prisutan u Riječi koju si nam dao. Želim te još bolje upoznati i gorjeti od ljubavi za tobom.” Provedi kratko vrijeme u šutnji pokušavajući čuti Gospodinov odgovor.

1 Jeronim, Iz Proslova tumačenja o proroku Izaiji, u „Časoslov rimskog obreda”, sv. IV., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1984., str. 1109.
2 Meliton Sardijski, Iz Homilije na Uskrs, u „Časoslov rimskog obreda”, sv. II., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1984., str. 325.

- 2. veljače 2022.
Oznake | tumačenjeBiblije

Najnovije objave

  • Godina A, PropovijediŽivjeti u slobodi Božjega djeteta
  • Godina A, PropovijediIščekivanje zaručnika
  • Propovijedi, SvetkovineGladujete li i vi za pravednošću?
  • Godina A, PropovijediSav Zakon visi o ljubavi
  • Godina A, PropovijediIzvan Boga sve je ništavilo

Nova objava odmah na e-mail

bdijenje blaženstva bogatstvo Božić Crkva dobri pastir Duh Sveti euharistija evangelizacija gorušica hram Ivan Krstitelj Izlazak križ krštenje kušnje ljubav Marija Matej milost molitva muka obraćenje oholost Petar poniznost poslanje poziv preobraženje progoni pustinja razmetni sin slijepac smrt spasenje srce Isusovo Toma Trojstvo Uskrs uskrsnuće uzašašće vinograd vjera Zakon ženidba