Osamnaesta nedjelja kroz godinu – C
Čitanja: Prop 1,2; 2,21–23; Ps 90,3–6.12–14.17; Kol 3,1–5.9–11; Lk 12,13–21

Uvod

Na početku današnjeg evanđeoskog ulomka neki čovjek upućuje molbu Isusu: „Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” (Lk 12,13). Ova nas rečenica podsjeća na pitanje koje smo čuli prije tri nedjelje: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?” (Lk 10,25). Evanđelje očito i dalje prati tu temu, a danas nam donosi još jedan primjer i upozorenje kako ne trebamo živjeti.

Idolopoklonstvo pohlepe

Isusova prispodoba poprilično je jasna; čak i on sam ističe njezinu poruku: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe” (Lk 12,15). Zanimljivo je da sv. Pavao u Poslanici Kološanima pohlepu naziva idolopoklonstvom (usp. Kol 3,5). Mi pohlepu obično svrstavamo u grijehe protiv drugih ljudi – netko zbog moje sebičnosti ostaje uskraćen i zato pati – no današnja čitanja uopće ne govore o društvenoj dimenziji toga grijeha, nego govore o pohlepi kao traženju osobnog unutarnjeg mira u materijalnoj sigurnosti.

U prispodobi bogataš govori samome sebi: „[D]ušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!” (Lk 12,19). Razumljivije bi bilo da je rekao svome tijelu da se okrijepi, no on svojoj vječnoj i besmrtnoj duši (grč. psuhe) govori da otpočine u materijalnom bogatstvu. Nasuprot tome, Isus na drugom mjestu poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” (Mt 11,28). U oba slučaja upotrijebljena je ista riječ za pokoj i odmor (grč. anapauó): Isus kaže da on daje počinak, a bogataš misli da će mu ga dati bogatstvo koje je stekao.

Samo je u Bogu mir

U prispodobi bogataš već iste noći umire, no i da nije umro, da je poživio još mnogo godina, ni tada mu njegove žitnice ne bi donijele počinka. Na to je upozorio Propovjednik još u prvom čitanju: „Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo.” (Prop 2,23). Ako napomenemo da pleonexia, grčka riječ za pohlepu, doslovno znači ‘imati više’, još je jasnije zašto je tako. To je zaista dobar opis pohlepe, jer pohlepnu čovjeku nikada nije dosta, ali ne zato što je nezasitan, nego zato što se pokušava nasititi pogrešnom hranom.

Naše je srce stvoreno za Boga i bit će nemirno dok se ne smiri u njemu (usp. Ps 62,2). Puno nam toga obećaje mir, ali ništa osim Boga to obećanje ne može ispuniti. To je kao da jedemo stiropor i mislimo da više nećemo biti gladni jer smo napunili želudac. Želudac treba napuniti hranom, a ne bilo čime. Tako i srce treba ispuniti Bogom.

Razni oblici pohlepe

Umjesto da zgrćemo zemaljsko blago, trebali bismo se bogatiti u Bogu (usp. Lk 12,21), ili kako kaže Poslanica: „Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3,2).

Isus upozorava da se klonimo „svake pohlepe”. Dakle, pohlepa se očituje na razne načine, ne tiče se samo onog materijalnog. Pohlepni smo svaki put kada mislimo da će nam više nečega donijeti mir: to može biti više zdravlja, bolji posao, bolji obiteljski odnosi… Po sebi to nisu nimalo loše stvari, ali ako u njima tražimo utjehu i duševni mir, tada od njih tražimo ono što samo Bog može dati.

Neimenovani čovjek o kojemu govori Evanđelje našao se u sukobu sa svojim bratom oko baštine. Nasljedstvo je za Židove bila zemlja koju je Bog dao njihovim precima. Riječ je o Božjem daru, Božjem blagoslovu koji je dan Izraelcima da im bude izvor radosti i sigurnosti, no u ovom je slučaju taj dar postao izvorom razdora i prokletstva. I u našoj okolini ima toliko žalosnih primjera sličnih situacija u kojima članovi obitelji prestanu razgovarati jedni s drugima zbog nekakvog nasljedstva. Da je riječ o ne znam kakvom komadu zemlje ili imovine, zar je to važnije od obiteljskih odnosa i unutarnjeg mira?! Vjerujem da bi gotovo svatko od nas rekao da mu je unutarnji mir najvažniji u životu, a ipak, tako ga jeftino prodajemo. Sjetimo se Isusovih riječi: „[O]nomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.” (Lk 6,29). Bog je onaj koji brine o meni. Ako mi i sve otmu, moj mir i moja sigurnost u njemu su.

Zaključak

Kada ne razlikujemo dar od darovatelja, kada mislimo da će nam nešto što nije Bog pružiti život, padamo u grijeh idolopoklonstva. Isus jasno upozorava da nam život nije u onome što posjedujemo (usp. Lk 12,15). Kada se osjećamo umorno, usamljeno, nedovoljno poštovano ili prihvaćeno, gdje tražimo utjehu? Čega to mislimo da trebamo imati samo malo više i da ćemo onda naći mir? Slobodnog vremena, internetskog sadržaja, pojedenog sladoleda…? Idolopoklonstvo pohlepe javlja se u raznim oblicima, no Isus svakome od nas poručuje: „Bogati se u Bogu!” (Lk 12,21). Ponekad nam se čini da je molitva naporna, teška i nemoguća, ali jedino je tu život, jedino se ona uvijek isplati. Samo u susretu s Bogom možemo naći pravi mir.