Što očekivati od serije ‘Kuća Davidova’?

Članak je izvorno objavljen na portalu Bitno.net. 

Prije nekoliko mjeseci na Amazonovoj platformi za streaming pojavila se serija “Kuća Davidova” (engl. “House of David”). Iako sam bio oduševljen srodnom serijom “Izabrani” (engl. “The Chosen”), moja je prva reakcija na najavu ovog projekta bila skepsa, a ne uzbuđenje. Je li moguće da serija iza koje stoji jedna od najvećih svjetskih kompanija ostane vjerna biblijskom tekstu i njegovim vrijednostima?

Premda produkciju potpisuje Amazon MGM, autor joj je Jon Erwin, nagrađivani filmaš koji je zaslužan za kršćanske filmske uspješnice “Jesus revolution” i “I can only imagine”. Jon Erwin već je na nekoliko projekata surađivao s Dallasom Jenkinsom, autorom “Izabranih” te promotorom i posebnim savjetnikom “Kuće Davidove”, stoga slobodno možemo reći da obje serije potječu iz istoga miljea.

U jednom je razgovoru Jenkins napomenuo da je u svaku scenu svoje serije “Izabrani” pokušavao unijeti dodatnu dozu ljudskosti, dok je Erwin scene “Kuće Davidove” pokušavao učiniti epskijima. Ovaj kontrast možda najbolje opisuje što od serije možemo očekivati. Ton “Kuće Davidove” ozbiljniji je i napetiji od tona “Izabranih”, s malo prostora za plakanje ili smijanje s likovima. Jednostavno je riječ o drugom žanru. Serija je mračnija i sadrži više nasilja, zbog čega je ne bih preporučio mlađoj djeci, no nije li i biblijska pripovijest o izraelskim kraljevima, za razliku od Evanđelja, upravo takva? “Kuća Davidova” ipak je zasebna serija, pa joj tako treba i pristupiti.

Direkcija fotografije zaista je na razini svjetske produkcije i gledatelja uspješno uvlači u svijet drevnog Izraela. Tome pridonosi i odlična kostimografija, kao i minimalna upotreba računalne grafike. Serija uistinu djeluje uvjerljivo.

Unatoč složenoj radnji prepunoj raznih likova i dvorskih spletki, priču je lako pratiti zahvaljujući izvrsnom radu scenarista. Posebno je dojmljivo to što u seriji zapravo nema negativnih likova, nego samo tragičnih. Bez obzira na sve druge vrline koje posjeduju, ono što pojedine likove čini tragičnima njihovo je oslanjanje na sebe i svoje sile, a ne na Gospodina. Šaul je, primjerice, prikazan kao izuzetno hrabar, požrtvovan, pa čak i brižan čovjek koji se u jednom trenutku počeo oslanjati isključivo na sebe, što je uzrokovalo raspad njegove dinastije. Nekoliko sam puta umalo naglas prigovorio liku na ekranu: „Pa kako možeš biti tako glup, zar ne shvaćaš da ćeš bez Boga propasti?” istovremeno shvaćajući da se ponekad ni moje ponašanje ne razlikuje previše od onoga što gledam.

Koliko je serija vjerna Bibliji? Poput “Izabranih”, i radnja “Kuće Davidove” utemeljena je na biblijskim tekstovima i židovskoj predaji te vjerna duhu i osnovnoj poruci Svetog pisma, ali se izvorna biblijska priča proširuje originalnim likovima, scenama i interpretacijama kako bi naracija bila kvalitetnija. Biblija nije filmski scenarij, a serije i filmovi biblijske tematike nisu katehetski materijali ili zamjena za Sveto pismo. Njihov je cilj jednostavan: ispričati dobru priču. To “Kuća Davidova” radi izvrsno. Svi oni drugi plodovi koje priželjkujemo, poput upoznavanja ljudi s Biblijom ili produbljivanja osobne vjere, rezultat su dobre priče. Tu su lekciju, čini se, kršćanski filmaši konačno usvojili.