Pedesetnica, Duhovi – C
Čitanja: Dj 2,1–11; Ps 104,1ab.24ac.29b–31.34; Rim 8,8–17; Iv 14,15–16.23b–26

Uvod

Zašto Duh Sveti silazi baš u ognjenim jezicima? Zašto ne golubica, kao kod Isusova krštenja? Odgovor nalazimo u Starome zavjetu i židovskoj tradiciji, bez koje se kršćanstvo ne može shvatiti.

Blagdan sedmica

Prije sedam tjedana slavili smo Uskrs, koji je bitno povezan sa židovskim blagdanom Pashe i bez njega se ne može razumjeti. Spašavanje od smrti krvlju jaganjca, izlazak iz tame ropstva kroz vodu… Bez dobrog poznavanja povijesti Izraela ne možemo razumjeti što je Bog učinio u Novom zavjetu. Isto vrijedi i za današnju svetkovinu Duhova, čiji je temelj židovski blagdan Pedesetnice, koji se slavio točno sedam tjedana nakon Pashe. Izvanjski, riječ je o proljetnom blagdanu prinošenja prvog uroda: svi su odrasli muškarci na taj veliki blagdan morali hodočastiti u Jeruzalem i tamo za žrtvu prinijeti prve plodove zemlje. No, osim ovog poljoprivrednog elementa, židovski su blagdani imali i povijesno-spasenjsku dimenziju. Kao što je Pasha bila spomen na izlazak iz Egipta, Pedesetnica je bila spomen na dobivanje Zakona na Sinaju. Zato, ako želimo shvatiti prvo čitanje, koje govori o silasku Duha Svetoga na apostole, moramo zaviriti u tekst koji opisuje kako je Bog Mojsiju dao Zakon: „A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. Mojsije povede puk iz tabora ususret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo.” (Izl 19,16–18).

Nije li ovaj tekst sličan današnjem prvom čitanju? Imamo buku i oganj koji silaze s neba i sav narod koji se okuplja da vidi što se tu događa. Duh Sveti silazi u ognju, baš kao što je u ognju sišao Bog. Ovo je potvrda da je Duh Sveti Bog, ali i da Bog u punini ostvaruje ono što je u nagovještaju prikazano u davanju Zakona na Sinaju. Dok je na Sinaju Izrael dobio zakon upisan u kamene ploče, sada, na Duhove, novi Izrael dobiva novi zakon, koji se upisuje u srca ljudi (usp. Ez 11,19s).

Zakon u srcima

Zašto zakon na kamenim pločama nije bio dovoljan, zašto nam je trebao novi zakon u srcima? Zašto je Bog na Sinaju Mojsiju dao brojne zapovijedi, a na Duhove se zapovijedi uopće ne spominju? Znači li to da nam više ne trebaju zakoni ili da svatko treba samo slušati svoje srce? Odgovor nalazimo u Evanđelju: „Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh” (Iv 14,26). Isus je bio novi Mojsije: po njemu je Bog izrekao sve nove zapovijedi i u njemu je sklopljen novi Savez. Isusova (odnosno Božja) riječ – to je ono je čega se trebamo držati. To je novi zakon koji smo dobili, ali on nije zapisan na kamenu, nego utisnut u naše srce. Zakon na kamenu dalek je, nerazumljiv i krut. Vidjeli smo da ga u konačnici ni Židovi nisu uspijevali vršiti (usp. Dj 15,10). No zakon koji je upisan u srce doživljavamo kao nešto svoje.

Danas je na cijeni autonomija. Taj je termin sastavljen od grčkih riječi auto i nomos; to je izraz koji govori „ja sam sâm sebi zakon”, odnosno „ja odlučujem o svojem životu”. Ovo je vrlo loš stav: ako pojedinac želi autonomiju, to znači da želi ovisiti sam o sebi, a mislim da smo svi itekako svjesni (ili bismo trebali biti svjesni) svoje ograničenosti. Suprotno od autonomije bila bi nekakva tiranija, gdje vanjski subjekt proizvoljno nameće svoja pravila drugima. No kršćanstvo nije ni autonomija ni tiranija, nego teonomija – Božji zakon upisan u srca ljudi. Taj zakon Duha ima izvor u Bogu i na njega se možemo osloniti, ali ga doživljavamo kao svoj zakon jer je darom Duha utisnut u naša srca.

Otac šalje Duha Svetoga da u srcima vjernika oživljava Božju riječ, odnosno novi Zakon, i da nam na taj način omogućuje da ga živimo. Služeći se sakramentima, događajima u našem životu, molitvama i pokretima naše duše, Duh Sveti nam govori kako živjeti Božju riječ u svakodnevici. Ne samo da nam govori nego nam također daje snagu, mudrost, jakost i sve što nam je potrebno da budemo sveti i savršeni. Kao što je Mojsije poučavao i vodio Izrael u obećanu zemlju, tako sada Duh Sveti poučava i uvodi Crkvu u Kristov ponovni dolazak.

Zaključak

Danas Crkva slavi svoj rođendan: silazak Duha Svetoga usko je povezan s poslanjem Crkve, s našim poslanjem. Nitko od nas ne može propovijedati Božju riječ, činiti čudesa i obraćati ljude. To može Bog po nama, ali samo ako smo suradnici Duha Svetoga i ako ga puštamo da prebiva u nama. Nemojmo se bojati svojih slabosti i izazova na koje nailazimo: za onoga tko ima Duha Božjega u sebi, ne postoji nijedna prepreka koja ga može spriječiti da ostvari svoje poslanje. Bog ne izabire sposobne, nego svojim Duhom osposobljava poslane.