Osamnaesta nedjelja kroz godinu – C
Čitanja: Prop 1,2; 2,21–23; Ps 90,3–6.12–14.17; Kol 3,1–5.9–11; Lk 12,13–21

Uvod

Slušamo prispodobu o bogatašu kojemu je zemlja urodila iznad svih očekivanja. Njegov grijeh nije škrtost, odnosno to što višak nije podijelio siromasima, nego to što je svoju besmrtnu dušu pokušao nasititi propadljivim blagom.

Ljudska gramzljivost

Evanđelje progovara o dva primjera ljudske pohlepe za materijalnim dobrima. No, koji je glavni problem pohlepe? Pohlepu obično povezujemo s grijehom propusta: onaj koji može pomoći nekome tko je u potrebi, ali to ne želi i zadržava sve za sebe, čini zlo. Ovo je istina, ali Isus ne govori o tom aspektu pohlepe, nego naglašava nešto drugo. Nije problem samo akumuliranje bogatstva već i činjenica da u materijalnim dobrima tražimo izvor života.

Svaki čovjek duboko u sebi ima nepogrešiv osjećaj da je stvoren za nešto više od pukog preživljavanja. U suprotnom bi pun stol i krov nad glavom svima bili dosta, no znamo da ipak nije tako. Imamo potrebu tražiti nešto više, a ujedno nas užasava pomisao da će smrt jednoga dana doći i odnijeti nas s ovoga svijeta. Stoga od samog početka ljudski rod traži nešto uzvišenije, traži božanstvo. Tako su nastale razne religije, umjetnost, filozofija… sve kako bismo otkrili pravi život, onaj koji ne prolazi. Naravno da je Sotona, kao onaj koji ne želi da ljudi dođu k Bogu, i ovdje upleo svoje prste te mnoge zaveo da misle kako je ovo jedini život koji čovjek ima i da zato treba što više u njega ulagati. To je glavni problem pohlepe: gubitak vječnoga života jer sve svoje ulažemo u ono što je prolazno.

Život je u Bogu

Isus tvrdi da čovjeku život nije u onome što posjeduje (usp. Lk 12,15) i zatim te riječi potkrepljuje prispodobom. Nekom je bogatašu zemlja prekomjerno urodila, toliko da više nije znao kamo bi sa svojim bogatstvom, „pa u sebi razmišljaše” (r. 16). Ovo mu je bila prva pogreška. Taj čovjek vjerojatno nije bio vjernik, jer kada se vjernik nađe u nedoumici, on krene moliti i pitati Boga za savjet i vodstvo, a ne tražiti odgovor u sebi i svojim razmišljanjima. Ovaj se bogataš zatvorio u svoju ograničenost i nije ni pokušao vidjeti postoji li nešto više izvan njega. On se klanjao samome sebi. Postavio si je pitanje: „Što da učinim?” (r. 17). Prije tri tjedna slušali smo kako zakonoznanac pita Isusa: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?” (Lk 10, 25). Ovo se pitanje proteže kroz cijelo Lukino evanđelje (usp. Lk 3,10.12.14; 16,3; 18,18). U pozadini je ljudsko traganje za spasenjem, za vječnim životom. Isto se pita i bogataš iz prispodobe, ali nažalost rješenje nalazi u zemaljskom blagu. Od obilja darova koje je primio, zaboravio je na darivatelja. Na kraju svojoj duši govori: „Počivaj, jedi, pij, uživaj!” (r. 20). Logično bi bilo da tijelu kaže da uživa, ali on svojoj besmrtnoj duši nudi da se nasiti prolaznim stvarima. Mislio je da će gomilanjem bogatstva pobjeći od smrti i to je bio njegov glavni grijeh.

Priprema za smrt

Mnogi ljudi ulažu isključivo u ovozemaljska dobra i ponašaju se kao da će vječno biti ovdje na zemlji. Čak sam i neke odrasle ljude čuo kako sasvim ozbiljno govore da oni neće umrijeti. Toliko su se sljubili sa zemaljskim životom da su postali nesposobni percipirati da će jednoga dana, kao i svi ljudi, morati učiniti veliki prijelaz. Kolika je to tragedija! Takvi su možda posebno radikalan primjer, no svi smo mi u opasnosti i napasti da se zapustimo na ovom području. Prije je u kršćanskoj duhovnosti postojalo nešto što se zvalo priprema za dobru smrt. Vjernik bi trebao svakoga časa biti spreman napustiti ovaj svijet i sa sobom ponijeti duhovno blago koje je skupljao. To je poruka današnjeg evanđelja: pravi život tek slijedi, a dobiva ga onaj tko nasljeduje Isusa. Zato odgovor na pitanje „Što mi je činiti?” glasi: „Bogati se u Bogu.”

Prvo je čitanje iz Propovjednika. Autor je jedan židovski mudrac koji je gledao kako njegovi sunarodnjaci polako napuštaju vjeru i običaje, a sve više prihvaćaju grčku kulturu, koja je bila dosta orijentirana na zemaljske užitke. Cijela je njegova knjiga jedno veliko upozorenje sunarodnjacima: nemojte tako raditi, jer život je jedino u Bogu, a sva su zemaljska blaga isprazna i ne mogu vas spasiti.

Zaključak

Jednom me prijatelj pitao: „Zašto se Bog nalazi u bogatstvu?” Naime, riječ bogat znači ‘biti pun Boga’. I to je točno: istinski je bogat onaj čovjek koji ima Boga u svome životu. Ali postoje i lažna bogatstva kao što su novac, čast, poznanstva, utjecaj, uživanje, znanje… Što si postavimo za izvor i središte života, u tome se bogatimo. Nije problem imati obilje nečega od svega nabrojanog, nego je problem kada to počnemo smatrati svojom snagom, utjehom, izvorom sreće, radosti i nade, a ne onim što zapravo jest: Božjim darom koji nas poziva da usmjerimo svoj pogled prema darivatelju.

Mislim da bismo se svi mi kršćani trebali, bez obzira na dob ili zdravstveno stanje, malo više baviti mišlju o svojoj smrti, a manje planovima za život. Jer već noćas Gospodin nas može pozvati… i što ćemo tada ponijeti sa sobom? Samo ono u čemu smo bili slični Kristu.