Šesta vazmena nedjelja – C
Čitanja: Dj 15,1–2.22–29; Ps 67,2–3.5–6.8; Otk 21,10–14.22–23; Iv 14,23–29

Uvod

Netko bi mogao reći da živimo u burnim vremenima za Crkvu. No, ako sam išta naučio iz crkvene povijesti, onda je to činjenica da od njezina nastanka nije bilo vremena bez izazova. Isus nam danas pokazuje kako u takvim trenucima pronaći pravi put i odrediti smjer kojim Crkva treba ići.

Prvi sukob u Crkvi

U prvom čitanju slušamo o sukobu u ranoj Crkvi: treba li se osoba obrezati da bi se spasila? Iz Djela apostolskih saznajemo da na ovo pitanje „nasta prepirka i raspra nemalena” (Dj 15,1), što je samo pristojan način da se kaže kako je bilo vrlo burno.

Obrezanje je ovdje simbol prihvaćanja židovskoga zakona. Srž je problema sljedeće: trebaju li se kršćani držati svih odredbi Mojsijeva zakona ili on za njih ne vrijedi jer je s Isusom nastalo nešto novo? Bilo je to vrlo važno pitanje s ogromnim posljedicama, jer znamo koliko je Mojsijev zakon zadirao u svakodnevni život svakog Židova. Čitanje završava razrješenjem problema, ali od samog rješenja važniji nam je način na koji je prva Crkva rješavala taj spor u svojim redovima. „Zaključismo Duh Sveti i mi”, napisali su apostoli (Dj 15,28). Ovo je izrazito važna rečenica. Iz Ivanova evanđelja, iz kojeg smo danas čuli dio Isusova govora s posljednje večere, saznajemo malo više o tome što ona znači.

Božja nam je riječ svjetlo

Isus u Evanđelju (Iv 14,23–29) naglašava dvije stvari: 1) tko ljubi Boga, čuvat će njegovu riječ, a Bog će prebivati s njime (usp. Iv 14,23); 2) Duh Sveti poučavat će nas i dozivati nam u pamet Isusove riječi (Iv 14,26). Ovo je model prema kojemu Crkva donosi odluke i djeluje. Evanđelja nisu detaljni priručnici i upute za svaki dio našeg života, ali sadrže jasne principe kojima se možemo voditi u svim situacijama.

Crkva se ravna prema Božjoj riječi. Nažalost, mnogi to ne razumiju, pogotovo oni koji je slabo poznaju. Zato Crkvu često prozivaju i optužuju da zaostaje za suvremenim trendovima ili da je zatvorena u sebe. Takve kritike nisu iznenađujuće kada dolaze od onih koji nemaju doticaja s vjerom, ali je žalosno kada slične glasove čujemo unutar Crkve od onih koji bi trebali znati bolje.

No, Božja riječ nije kruta – ona je živa, kao što je i Crkva živi organizam. Isus kaže: „Duh Sveti… poučavat će vas“ (Iv 14,26). Glagol poučavati označava trajnu radnju. Duh Sveti ne donosi novo učenje, nego produbljuje ono što je Isus rekao. Crkva proglašava istine vjere (dogme) poput onih na prvim saborima, ali ne zato da zaustavi napredak, nego zato da ga osigura. Da prva Crkva nije riješila pitanje obrezanja, možda bismo još uvijek raspravljali o tome.

Od trenutka izbora novoga pape mnogi se pitaju u kojem će smjeru povesti Crkvu, no postoji samo jedan smjer kojim ona može ići – put evanđelja. Rasprave unutar Crkve zdrava su pojava i uvijek su postojale (i ne treba se bojati postaviti bilo koje pitanje), ali one postaju nezdrave kada se argumenti prestanu temeljiti na razmatranju onoga što nam Božja riječ govori i počnu izvirati iz razmišljanja poput „Danas svi to tako rade!” ili kada se Isusovim riječima suprotstavljaju odabrane statistike i trendovi akademskih disciplina. To je jasan znak da se kreće stranputicom.

Rast u vjeri nikada ne prestaje

Kao što je Crkva pozvana produbljivati Božju riječ, tako je svatko od nas pozvan neprestano rasti u vjeri. Kršćanin je do kraja života učenik Duha Svetoga. Ako pomislimo da znamo dovoljno i da do smrti trebamo samo održavati postojeće stanje, upali smo u đavlovu zamku. Na vjeru moramo primijeniti efekt inflacije: ako smo s 50 godina na istoj razini na kojoj smo bili kada smo imali 30, onda imamo velik problem.

Zato nam treba plan rasta u vjeri. Kada smo posljednji put pročitali poučnu knjigu ili razmatrali Sveto pismo, donijeli čvrstu životnu odluku, obavili duhovne vježbe ili detaljan ispit savjesti? Rast u svetosti naša je prva dužnost, i to je cjeloživotni posao. Kao što u školi viši razredi dobivaju teže zadatke, tako i u vjeri s godinama dolaze veći izazovi. Što smo dulje u vjeri, to se više od nas očekuje. Redovita molitva i sakramenti temelj su našega rasta, ali ne smijemo zaboraviti ni čitanje Svetog pisma, ni rad na ispravljanju karakternih mana i razvijanju talenata, ni produbljivanje znanja o vjeri. U protivnom nećemo biti sposobni odgovoriti na Božji poziv.

Zaključak

Isus u Evanđelju umiruje naša srca, daje nam svoj mir i šalje Duha Branitelja, no sjetimo se riječi iz prvoga čitanja: „Zaključismo Duh Sveti i mi…” (Dj 15,28). Nije Duh Sveti sam sve odradio, dakle, traži se i naš doprinos.

Jedno je pitanje popularno na raznim intervjuima za posao: „Gdje vidiš sebe za pet godina?” To je ujedno odlično pitanje za ispit savjesti: „Gdje vidim sebe za pet godina i koje ću odluke već danas donijeti da to ostvarim?” Zastanite danas na nekoliko minuta nad tim pitanjem, probajte donijeti barem jednu konkretnu odluku, zapišite je, primijenite, a iduće nedjelje razmislite koliko ste bili postojani u njoj i dajte si ocjenu. Nadam se da neće biti puno popravnih ispita.