Kakav je to mir koji Krist daje?
Druga vazmena nedjelja – B
Čitanja: Dj 4,32–35; Ps 118,2–4.16ab–18.22–24; 1Iv 5,1–6; Iv 20,19–31
Uvod
Mnogo sam puta čuo od ljudi da je mir sve što žele u životu. U današnjem se evanđeoskom ulomku uskrsli Isus ukazuje dvanaestorici i daje im mir. No taj mir nije običan pozdrav ili lijepa želja, već snažna poruka blisko povezana s njegovom Mukom, smrću i uskrsnućem.
Isusov pozdrav
Isus čak dva puta pozdravlja učenike s „Mir vama!“ (Iv 20,19), što je tipičan bliskoistočni pozdrav koji se zadržao do današnjih dana. No apostoli na Isusov pozdrav nijemo šute. Ovo se događa tek tri dana nakon što su ga izdali i zatim gledali kako ga muče i razapinju na križ. Još su se uvijek u strahu za vlastiti život skrivali od ljudi kad se odjednom Isus pojavio među njima, stoga možemo razumjeti zašto su ostali bez riječi i zašto im je Isus morao ponoviti: „Mir vama!“ (r. 21).
Mir u Bibliji
Međutim, taj mir koji im Isus zaziva nije samo uobičajen pozdrav nego i duboka teološka poruka koju upućuje svojim učenicima. Kada danas netko kaže da u životu želi mir, obično misli na želju da iz njegova života nestanu problemi, nevolje i stres ili da postigne nekakav neodređen osjećaj spokoja i ispunjenja potreba. No hebrejska riječ za mir – šalom – u Bibliji označava puno više. Doslovno prevedeno, šalom znači ‘biti cjelovit’ i u tom se značenju upotrebljava kroz cijelu Bibliju. Primjerice, neklesani se oltar opisuje riječju šalom (usp. Još 8,31), gradske zidine koje nigdje nemaju pukotine nazivaju se šalom, janje bez mane koje se prinosi za žrtvu naziva se izvedenicom riječi šalom. Ukratko, taj mir (šalom) znači nešto što je ujedno složeno i cjelovito, dovršeno, bez mane. Zato se ova riječ preslikava i na čovjekovo stanje: kada se želi nekoga pitati kako je, pita se za njegov mir (usp. 2 Sam 18,29). Ideja koja stoji u pozadini jest ta da je život, poput gradskih zidina, nešto vrlo složeno, sastavljeno od mnoštva dijelova, odnosa, situacija, misli, emocija… a kada nešto od toga pukne, izgubi se ili razruši, čovjekov se mir (šalom) raspada.
Kada je riječ šalom u Bibliji upotrijebljena kao glagol, tada označava popravljanje nečega što je razrušeno, potrgano ili nedovršeno. Tako je, primjerice, Salomon „dovršio“ (šalom) Hram (1 Kr 9,25). Također, ako stoka ode na tuđe polje, nalaže se da vlasnik „nadoknadi“ (šalom) nastalu štetu (Izl 22,4). Isto je i s poremećenim ljudskim odnosima: potrebno je donijeti mir i zacjeljenje, uspostaviti normalne odnose tamo gdje su oni porušeni i prekinuti. Kada kraljevi sklope mir, to ne znači samo da su prestali ratovati nego i da postaju prijatelji, počinju surađivati, trgovati itd. Takav je odnos trebao postojati između Boga i ljudi te među svim ljudima, no oni u tome nisu uspjeli. Zato Izaija najavljuje dolazak „kneza mironosnog“ čijem „miru neće biti kraja“ (Iz 9,5s), kneza koji ne samo da dokida ratove nego i obnavlja razoren odnos ljudi s Bogom, kao i odnose među ljudima.
Isusov mir – novo stvaranje
Stoga, kada Isus dolazi među apostole govoreći „Mir vama“, zapravo im tumači sve ono što se dogodilo u protekla tri dana: “Svojom mukom, smrću i uskrsnućem obnovio sam razrušene živote, vaše uništene odnose s Bogom i drugim ljudima, a sada vas iscjeljujem, činim vas potpunima i savršenima, bez mane.” To znači Kristov mir! U poslanicama sv. Pavla često čitamo o Kristu koji nas pomiruje s Bogom (usp. Rim 5,1; Ef 2,14–18; Kol 1,19s). Pavao time ne želi reći da je Isus s Bogom sklopio nekakvu izvansudsku nagodbu za našu slobodu, nego da je Isus čovjekovoj bolesnoj duši donio ozdravljenje i mir, odnosno obnovio ono što je u našem životu grijeh bio porušio.
Potom, kako kaže Evanđelje, Isus „dahne u njih“ (Iv 20,22). To je naizgled neobična gesta, ali onima koji poznaju Bibliju vrlo znakovita. Na prvim stranicama Biblije saznajemo da je Bog prilikom stvaranja svijeta oživio čovjeka udahnuvši mu dah svojega života (usp. Post 2,7). Uskrsli Isus sad na isti način apostolima udahnjuje dah svojega života – života koji je pobijedio smrt – i od njih čini nove ljude. Uskrs je stoga čin novoga stvaranja ili dovršetak stvaranja. ‘Dovršiti’ se na hebrejskom kaže šalom, pa zato Uskrs još nazivamo i osmim danom stvaranja, jer je toga dana Bog dovršio stvaranje čovjeka.
Iako je Isus bio taj koji je umro na križu, apostoli i cijelo čovječanstvo bili su oni koji su duhovno umrli u svojim grijesima. No uskrsli Isus tim „mrtvacima“ donosi život te i njih uskrisuje, kao što je prorok Ezekiel najavio suhim kostima: „Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete!“ (Ez 37,5). Nije samo Isus uskrsnuo nego i apostoli, odnosno svi mi koji smo kršteni i koji smo prihvatili Isusa kao svojega Gospodina. Suhe su kosti ono što ostane od čovjeka kada mu se tijelo u grobu potpuno raspadne. Baš to, baš takve razorene i mrtve dijelove naših života Bog svojim duhom oživljava i stvara od nas nove ljude.
Zaključak
„Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim apostolima: ‘Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.’“ (Iv 14,27). U svakoj se svetoj misi spominjemo ovih riječi prije nego što pružimo mir jedni drugima. Taj mir moramo shvatiti u biblijskom smislu o kojem smo govorili: on nema veze s prestankom svađa, nego se odnosi na Boga koji je došao iscijeliti naša slomljena srca (usp. Ez 11,19), popraviti ono što je napuklo (usp. Iz 42,3) i obnoviti ono što je razrušeno (usp. Jr 31,4). Svrha geste pružanja mira nije u tome da mi nekome damo mir, nego da po Crkvi primimo Kristov mir. I zato, kada sljedeći put na misi nekome pružimo ruku, posvijestimo si da je smisao te geste označiti da u euharistiji (koja ubrzo slijedi) svatko od nas prima Božje ozdravljenje i postaje cjelovita osoba.