Peta vazmena nedjelja – C
Čitanja: Dj 14,21b–27; Ps 145,8–13b; Otk 21,1–5a; Iv 13,31–33a.34–35

Uvod

Puno se govori o ljubavi, često vrlo maglovito i ne uvijek pametno. Isus danas također govori o ljubavi, ali vrlo konkretno, usudio bih se reći i šokantno.

Čovjek kao mjerilo

Svima su nam poznate dvije zapovijedi ljubavi: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim” i „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (Mt 22,37.39). Ipak, to izvorno nisu Isusove zapovijedi – one su izrečene još u Starom zavjetu (usp. Pnz 6,5; Izl 19,18). Isus ih samo povezuje i navodi na jednome mjestu, kao srž Zakona i Proroka. No, ove zapovijedi ljubavi imaju jedan velik problem: postavljaju čovjeka za mjerilo kako i koliko treba ljubiti. Ljubi Boga svim srcem svojim… Ali što ako je nečije srce maleno? Ljubi drugoga kao sebe samoga… Ali što ako netko ni sebe ne voli? Ljudska mjera ljubavi zna biti uistinu nedostatna. Zato je i cijeli židovski Zakon na neki način bio nedostatan i trebalo ga je nadići nečim boljim.

Nova zapovijed

Isus u današnjem evanđelju daje novu zapovijed ljubavi. Ne neki prijedlog ili tumačenje, nego zapovijed kojom postavlja novo mjerilo ljubavi. Čovjek više nije sam sebi mjerilo, nego to postaje Isus: „[K]ao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge” (Iv 13,34). Govori nam: nemojte po sebi mjeriti koliko ćete nekoga ljubiti, nego po meni. Isus ove riječi izgovara na posljednjoj večeri, nakon koje je ustao od stola i pokazao što znači ljubiti: dati svoj život za drugoga, do kraja, bez ikakvih uvjeta ili osobne koristi. Primijetimo da Isus nije dao svoj život za nas ljude zato što smo dobri i pravedni, nego je to učinio upravo onda kada su ga njegovi učenici zatajili, najbliži ostavili, a ljudi smišljali sve zlo protiv njega. Sveti Pavao o tome piše: „Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.” (Rim 5,8).

Isusova ljubav nije trgovinska razmjena u kojoj nešto očekujemo zauzvrat. Isusova je ljubav uvijek davanje koje nam govori da i mi moramo slijediti taj primjer. Svašta se danas provlači pod riječju ljubav. Zaista svašta, posvuda: u filmovima, romanima, pjesmama, pa i u sferi politike i osobnih ljudskih drama. Ali ljubav nije cvrkut ptica u daljini, toplina oko srca ili neka bajkovita priča. Ljubav je odluka da uvijek dam sebe drugome, čak i onda kada je taj drugi prema meni najgori.

Ljubiti znači činiti dobro

No naravno da đavao u sve upliće svoje prste, želi iskriviti Božje riječi i uništiti čovjeka potičući u njemu skrupuloznu savjest. Primijetimo da ljubiti nekoga ne znači povlađivati mu ili bezuvjetno udovoljavati njegovim željama, nego činiti dobro. A vrhovno je dobro Bog. Isus je otišao na križ da nam otkrije Božje lice i da nam otvori vrata neba. Takvom smo ljubavlju pozvani ljubiti: onom koja vodi prema Bogu. Takva ljubav nekada uključuje i opomenu ili uskratu: primjerice, dati novac ovisniku nije ljubav, jer to takvu osobu samo vodi dublje u propast. Jednako tako, podržati nekoga u očitu grijehu nije čin ljubavi, nego guranje u još veće zlo. Grijeh patnju može samo odgoditi ili premjestiti na neko drugo područje našega života, a ne može je ukloniti.

Zaključak

Sve je ovo razlog zašto Crkva ne može šutjeti o nekim događajima, o nekim pojavama, idejama i stavovima – iz ljubavi prema čovjeku. Grijeh uvijek vodi u patnju i propast, bez obzira na to koliko su nevine i dobrohotne nakane koje stoje iza njega. Crkva želi, poput Krista, svakom čovjeku otkriti Božje lice i pokazati mu put u nebo. Isus je jasno zapovjedio svojim učenicima, odnosno Crkvi da tako radi. Izvršava li se ova zapovijed uvijek najuspješnije i najprikladnije? Naravno da ne, zato što Bog, u nedostatku svetaca, najčešće djeluje po grešnicima.

Kada se nađemo u nekoj nedoumici, suočeni s nekim teškim pitanjem ili odlukom, možda je jedan dobar kriterij za razlučivanje postaviti sebi pitanje: Otkriva li ovaj čin, ova odluka koju se spremam učiniti, pravo lice nebeskog Oca ili taj čin mene i sve druge uključene od Božjeg lica udaljuje?