Pedesetnica, Duhovi – A
Čitanja: Dj 2, 1–11; Ps 104, 1ab.24ac.29b–31.34; 1Kor 12, 3b–7.12–13; Iv 20, 19–23

Uvod

Dvije su riječi posebno znakovite u današnjim čitanjima: oganj i mir. One će nam pomoći da shvatimo zašto je Isus poslao Duha Svetoga i što on čini u našem životu.

Blagdan sedmica

Mnoge kršćanske svetkovine predstavljaju ostvarenje nekog od židovskih blagdana, kojima su Izraelci u slici slavili nešto što će poslije Krist ostvariti u punini. Ako želimo razumjeti naš kršćanski blagdan, moramo poznavati njegove židovske korijene. Tako Uskrs ne možemo razumjeti bez poznavanja židovske Pashe, a blagdan Duhova ne možemo razumjeti bez poznavanja Blagdana sedmica. Pedeset dana ili sedam tjedana nakon Pashe Izraelci su slavili blagdan na koji su se prisjećali dana kad im je Bog na brdu Sinaju dao Zakon. Tom je prilikom Bog, uz tutnjavu i grmljavinu, sišao na brdo „u obliku ognja” (Izl 19,18). Zašto oganj?

Simbolika ognja

Oganj ili vatra ima trostruku ulogu. Prvo, ona pročišćava: poznato je da se zlato mora rastaliti na jakoj vatri kako bi se pročistilo od raznih nečistoća koje je nakupilo zakopano u zemlji (usp. Sir 5,2). Zatim, nakon što se taj dragocjeni metal pročisti, u vatri ga se oblikuje. Možda više ne možemo sresti kovače na svakom koraku, ali svi negdje u glavi imamo sliku brkatog mišićavog muškarca u kožnoj pregači koji mrcvari neko željezo u vatri, a potom i na nakovnju, sve dok ga ne oblikuje po svojoj volji. Svi se metali oblikuju uz pomoć vatre. A tu je i njezino treće svojstvo: vatra daje svjetlo i život onima koji se nalaze oko nje; ona može biti ognjište, svjetiljka, roštilj… ne moramo dalje nabrajati.

Za Izrael je Zakon trebao imati tu trostruku ulogu kakvu ima vatra: trebao ga je očistiti od grešnosti kojom se okaljao živeći među poganima i potom ga iznova oblikovati u sveti narod (usp. Izl 19,5–6) koji će po svojoj vjeri cijelom svijetu donositi Božje svjetlo i život (usp. Iz 49,6).

Oganj Duha

Ne događa li se nešto slično i apostolima na dan Pedesetnice? Bog se uz silnu buku u obliku ognja nadvija nad njih i spušta im u srca Duha Svetoga, koji će otad Crkvi biti ono što je Zakon trebao biti Izraelcima: čistit će Crkvu od njezine grešnosti i oblikovati je da bude „sveta, bez mane” (Kol 1,22) kako bi kao takva obasjala ljude svjetlom spoznaje pravoga Boga, koji jedini donosi vječni život. Primijetimo, međutim, da Duh Sveti ne djeluje samo u Crkvi kao cjelini već i u svakom vjerniku ponaosob. Oganj Duha nije se, kao nekoć vatra na Sinaju, samo pojavio i obuhvatio mjesto gdje su apostoli boravili, već izričito piše da je na svakog apostola sišao po jedan ognjeni jezik (usp. Dj 3,1). Svaki je apostol dobio Duha Svetoga, onoga koji ga čisti od grijeha, oblikuje u Božju svetu sliku i šalje naprijed da svijet obasja Božjom riječju i vrati mu život. Toga smo istoga Duha svi mi primili u krštenju i potvrdi – Duha koji nas, poput ognja, želi pročistiti i oblikovati kako bismo bili spremni za svoje poslanje u svijetu.

Kristov mir

To je sukus prvoga čitanja. No kakve sad veze s ognjem i Duhom imaju Isusov mir i otpuštanje grijeha o kojima čitamo u Evanđelju? Šalom, hebrejska riječ za mir, ne označava odsustvo rata, nego cjelovitost i neoštećenost. Primjerice, kada Salomon dovršava Hram, šalom je riječ koja u dotičnom biblijskom odlomku znači ‘dovršiti’ (usp. 1 Kr 9,25). U skladu s tom logikom, čovjek ima mir kada su mu svi dijelovi života posloženi, kada u svojoj osobi nema oštećenja, pa makar bio i vojnik na bojištu. Kada Isus učenicima govori: „Mir vama!” (Iv 20,21), ne poručuje im time da se prestanu bojati jer je on ipak živ, nego im želi reći: „Donosim lijek svemu što je u vama grijeh uništio.” Ovo se izlječenje događa po Duhu Svetom, koji nas čisti od grijeha i oblikuje u nove ljude, što se prvenstveno odvija u sakramentu pomirenja. U današnjem evanđeoskom ulomku vidimo kako Isus uspostavlja taj sakrament dajući apostolima vlast da otpuštaju ili zadržavaju grijehe (r. 23). Ispovijed nije postizanje nagodbe s nekakvim sucem, nego odlazak našem Liječniku – onome koji će nas pokrpati i ozdraviti da ponovno postanemo cjeloviti i sveti, da imamo mir.

Zaključak

Kažu da svi ljudi griješe, da svi imamo svoje slabosti, i to je točno. Ali nigdje ne piše da tako mora biti! Isus je poslao Duha Svetoga da nas promijeni, da se u njegovoj vatri pročistimo i postanemo novi ljudi, novo čovječanstvo. Zato se današnji dan smatra rođendanom Crkve. Isus je i prije oko sebe imao krug učenika koji možemo smatrati temeljem Crkve, no tek kada su ti učenici na Pedesetnicu primili Duha Svetoga, tek su tada postali novi ljudi koji čine novi Božji narod. Da bismo uistinu bili kršćani, nije dovoljno „obaviti” sakramente, nego se trebamo neprestano otvarati Duhu Svetom i dopuštati da nas on čisti i oblikuje kako bismo postali sveti. Cilj je našega života da budemo sveti. Ta se promjena odvija u vatri, a vatra peče i nanosi bol onima koji nisu navikli na takav život, na vatru Duha.

Često nas u našim životima zadese neki teški i bolni događaji, ali samo zato da nam otkriju koliko smo još uvijek slabi te koliko se i dalje moramo mijenjati i zazivati Duha Svetoga da nas promijeni. Ipak, ne samo da se isplati kroza sve to prolaziti radi nagrade Božje blizine, koja će zasjeniti sve naše boli, nego i zbog činjenice da nas Bog smatra vrijednima tolikog truda. Jer, nakon što smo ga već tisuću puta odbili, on i dalje ne odustaje, nego smišlja nove načine da njegova milost dopre do nas. Vrijedni smo Božjega truda – toliko da je Bog čak i vlastiti život dao za svakoga od nas. Stoga možemo imati povjerenja u njega: ako mu predamo sve što imamo i cijeli svoj život, nećemo se pogubiti i raspasti, nego ćemo steći mir.