Krštenje Gospodinovo – C
Čitanja: Iz 40,1–5.9–11; Ps 104,1b–4.24–25.27–30; Tit 2,11–14; 3,4–7 ; Lk 3,15–16.21–22

Uvod

„Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist.” (Lk 3,15). Kako li je taj narod imao niska očekivanja od Krista kad je u običnu čovjeku prepoznao Boga! Nažalost, nešto slično vidimo i danas jer ljudi od kršćanstva imaju vrlo niska očekivanja: misle da je vjera samo još jedna pouka o tome kako biti dobar čovjek. Dovoljno je da netko ima donekle posloženu obitelj, osobnost i posao te da nedjeljom dolazi na misu i reći ćemo da je dobar kršćanin. Ali posloženih ljudi ima i izvan kršćanstva. Po čemu se takav kršćanin razlikuje od ostatka svijeta?

Razlika između Ivana i Krista

Ivan kaže da nakon njega dolazi Krist, komu on nije dostojan odriješiti „remenje na obući” (r. 16). Znamo, kad bi gospodar ušao u kuću, tada bi mu robovi (posluga) skinuli sandale. Dakle, drukčije rečeno, Ivan poručuje: „Vi mislite da sam ja netko? Čekajte da dođe Krist – on je toliko veći i moćniji od mene da ja nisam dostojan biti ni njegov rob.”

Nadalje, Krist će namjesto vodom krstiti „Duhom Svetim i ognjem” (r. 16). Kolika je razlika između Krstitelja i Krista, tolika je razlika između krštenja vodom i krštenja ognjem, a tolika treba biti i razlika između zemljanog čovjeka i onoga na kojega je sišao Duh Sveti.

Kršćanstvo nije tek skup dobrih ideja; ono je sila, snaga i moć. Duh Sveti čini razliku između kršćanstva i bilo kojeg drugog pogleda na svijet. Svi su ti drugi svjetonazori samo stavovi i mišljenja o svijetu, dok oni koji su kršteni u sebi nose silu koja nije od ovoga svijeta – Duha Svetoga.

Simbolika ognja

Kako ta sila konkretno djeluje u našim životima najbolje nam dočarava simbolika vatre. Vatra ima tri svojstva: ona rasvjetljuje, čisti i štiti. Krenimo od prosvjetljenja. Kao što vatra rasvjetljuje tminu noći, tako Duh Sveti rasvjetljuje tminu grijeha i neznanja. Nije tu riječ o pukom intelektualnom prosvjetljenju, nego o tome da krštena osoba, imajući ovo duhovno svjetlo vjere, čitavu stvarnost vidi na nov način. Duh Sveti je taj koji nam omogućava prepoznati vrijednost sakramenta, Božjih zapovijedi, ali i pronaći smisao u patnji i nevoljama, u prihvaćanju osobnoga križa. Duh Sveti osvjetljava stvarnost i uvodi u istinu (usp. Iv 16,13).

Nadalje, vatra čisti: zlato se kuša u vatri (usp. Sir 2,5). Ako želimo izdvojiti zlato iz rudače, moramo je zagrijati na preko tisuću stupnjeva kako bismo dobili čistu sirovinu od koje poslije zlatar može izrađivati vrijedne predmete. Tako i Bog svoje odabranike čisti u vatri. Mnogi su se ljudi izvukli iz raznih poroka ili promijenili sebe i svoj život zahvaljujući sili Duha Svetoga.

Vatra također štiti. U ono doba, kad bi pastiri noću boravili vani s ovcama, naložili bi veliku vatru jer se vukovi boje vatre. Isus je naš pastir koji je naložio veliku vatru Duha Svetoga i želi da se oko nje okupimo kako bi nas zaštitio od demona, da nas ne uspiju proždrijeti. Zli nas iskušava i pokušava dohvatiti, ali Duh će nas braniti ako se u životu držimo blizu njegove vatre.

Kršćani su vatra

Iz svega ovoga vidimo da vatra ima neizmjernu moć preobrazbe. Ona kršćanina mijenja, ali i njemu omogućuje da mijenja svijet. Kao kršćani, pozvani smo na puno više od toga da imamo sređen život: pozvani smo preobraziti ovaj pali svijet u Božje kraljevstvo. Vjera ne znači samo živjeti pod Božjom vlašću, ili živjeti s Bogom, nego živjeti u Bogu. Riječ krštenje doslovno znači ‘biti uronjen’. Krštenjem smo uronjeni u Duha Svetoga, kao što Pavao kaže: „U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo” (Dj 17,28). Svi drugi svjetonazori nude tek ideje o tome kako živjeti dobro i pravedno, no mi imamo i božansku silu koja nam to omogućuje. Stoga više ne postoje granice tome što kršćanin može ili ne može učiniti, jer „Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1,37).

Simbolika goluba

Iako je u Svetom pismu vatra najčešći simbol Duha Svetoga, u umjetničkim prikazima obično se pojavljuje lik goluba. Jedino u izvještaju o Isusovu krštenju nalazimo sliku Duha Svetoga koji silazi s neba „poput goluba” (Lk 3,21). Važno je naglasiti da ovdje simbol nije samo golub, nego golub koji silazi. U kršćanskoj literaturi postoje mnoga tumačenja značenja toga simbola, no glas s neba koji prati golubov silazak daje presudno objašnjenje: „Ti si sin moj, Ljubljeni” (r. 22). Golub je životinja poznata po vjernosti i privrženosti partneru (zaljubljene parove zato odmilja nazivamo golupčićima). Silazak goluba stoga označava silazak Božje ljubavi. Duh Sveti je ljubav između Oca i Sina.

Na Isusovu krštenju Otac iskazuje svoju ljubav, a to je ono što se dogodilo i na našem krštenju: Duh Sveti, ljubav Očeva, sišla je na nas i mi smo postali Božja djeca.

Zaključak

Ta sila Duha svetoga koja kršćane izdvaja od ostalih ljudi, sila koja nam daje snagu da osvojimo svijet za Božje kraljevstvo, jest ljubav. Na jednom mjestu sv. Mala Terezija piše: „Jedino ljubav oživljuje udove Crkve, i kad bi se ljubav ugasila, ne bi više apostoli navješćivali Evanđelja, mučenici ne bi više htjeli prolijevati svoju krv…”¹

Sila Duha Svetoga sila je ljubavi – božanske ljubavi. Ona jedina ima snagu promijeniti ovaj pali svijet koji neumoljivo srlja u propast. Preobrazba svijeta neće doći od novih političkih ideja ili tehnoloških rješenja, već od ljudi koji će, zahvaćeni Božjom ljubavlju, dati svoj život za drugoga. Nismo primili Duha Svetoga da nadmudrujemo nevjernike, nego da svojim životom i smrću svjedočimo tu ljubav za njihovo obraćenje.