Šesta nedjelja kroz godinu – C
Čitanja: Jr 17,5–8; Ps 1,1–4.6; 1Kor 15,12.16–20; Lk 6,17.20–26

Uvod

Kako u Isusovo doba tako i danas, pa i kroz čitavu povijest, čovjek teži za srećom, mirom i blaženstvom, no izgleda da se u današnjem evanđelju Isus suprotstavlja tom mentalitetu. Naravno, time ne sugerira da u ovom životu moramo biti jadni kako bismo u idućem bili radosni, nego nas poučava kako ispravno posložiti prioritete: cilj našega života i njegov glavni oslonac mora biti Bog.

Opasnost bogatstva

Zato Isus izriče ova četiri „jao vama”. Materijalno bogatstvo nije problem po sebi, nego postaje problem kada u njemu tražimo utjehu i oslonac, kada se okružimo materijalnom sigurnošću te iz vida izgubimo ono što je važnije. Zato Isus kaže: „[J]ao vama, bogataši: imate svoju utjehu!” (Lk 6,24).

Pada mi na pamet jedna zgoda: prije mnogo godina bio sam s društvom na nekom kupalištu pa smo poslije plivanja sjeli u hladovinu na pivo. U tom idiličnom trenutku „blaženstva” jedan je od prijatelja zamišljeno progovorio: „Pogledaj malo ove ljude. Zašto bi itko od njih razmišljao o Bogu kada im je u životu ovako lijepo?” Time je ukazao na možda najveću opasnost suvremenog društva: sve zemlje koje su doživjele porast materijalnog blagostanja doživjele su i masovno napuštanje vjere, ali i porast depresije, otuđenja, raspada obitelji i „gubitak želje za prenošenjem života”,¹ kako nas upozorava papa Franjo. Sličan trend posljednjih desetljeća vidimo i u našoj zemlji. I zaista se postavlja pitanje: što će ljude natjerati da razmišljaju o Bogu kada već „imaju svoju utjehu” (r. 24)? Zato Isus govori „Blago vama, siromasi” (Lk 6,20), jer siromah ne može ignorirati Boga: ili će od njega tražiti pomoć ili će ga proklinjati zbog svoje sudbine, ali ga ne može ignorirati. Mnogi sveci iz prošlosti Crkve ozbiljno su shvatili ove Isusove riječi i bježali od bogatstva u pustinjaštvo ili redovništvo, ali ne zato što su se smatrali boljima od drugih, nego zato što su se ozbiljno bojali za svoje spasenje: shvatili su da im je bogatstvo trajna zamka za življenje blaženstva.

Usprkos već spomenutim lošim trendovima na Zapadu, čini se da su se u posljednjih nekoliko godina u našoj kulturi stvari počele mijenjati: sve više ljudi shvaća da materijalno blagostanje ne vodi u blaženi život za kojim svatko od nas čezne. Gledao sam neki dan jednu emisiju u kojoj je voditelj tumačio kako unazad nekoliko desetljeća svjedočimo neviđenu rastu materijalnog blagostanja, ali i padu religioznosti, što su sve odlične vijesti, zaključio je on. Nakon toga je ipak napomenuo da se pojavio jedan problem: nizak natalitet. Zatim je na razne načine pokušavao objasniti kako je do toga došlo, a ja sam cijelo vrijeme mislio: „Pa zar je tako teško zbrojiti dva i dva? Bez Boga nema života.”

I tako, suvremeni se čovjek ponovno nalazi na raskršću: hoće li napokon krenuti Božjim putem ili će pokušati svoje blaženstvo ostvariti u nekoj zemaljskoj utjesi?

Ostale lažne utjehe

Postoje i druge lažne utjehe, zato Isus nastavlja: „Jao vama koji ste sada siti” (Lk 6,25). Isus ne želi reći da se trebamo rušiti od gladi, nego da nam životni prioritet ne smije biti udovoljavanje biološkim potrebama. Čovjek ne živi da bi jeo, nego jede da bi živio, kaže narodna izreka. Sveci su prakticirali post i druge oblike mrtvljenja kako bi im pogled ostao otvoren za ono što nasićuje dušu, a ne samo tijelo.

Smijanje, nad kojim Isus dalje jadikuje, predstavlja razne površne zabave koje nam služe za to da pobjegnemo od često bolne stvarnosti. Čovjek koji stalno bježi od problema i neugode ne raste, ne jača se za svoje poslanje, nije spreman na žrtvu i na kraju će jadikovati i plakati (usp. Lk 6,25). Napredak tehnologije omogućio je svakome da u svome džepu ima pristup beskonačnom izvoru „zabave”. Vidimo da je mnogima to donijelo ovisnost i velike jade, posebice djeci i mladima, jer oni tek uče navigirati kroz život.

Blago i onome tko ne ovisi o tuđim mišljenjima i tuđim odobravanjima, nego prije svega traži Božju istinu, kaže također Isus. Jedna je od velikih životnih pogrešaka okružiti se ljudima koji nam govore samo ono što želimo čuti. Kralj Ahab okružio se lažnim prorocima, a kada mu je prorok Mihej rekao istinu, bacio ga je u zatvor, i to je bio uzrok njegove propasti (usp. 1 Kr 22,5–38). Suvremene tehnologije, koliko god dobrobiti pružale, ovdje nam opet postavljaju zamku jer nude virtualni svijet u kojem se vrlo lako možemo okružiti isključivo ljudima koji govore ono što nam se sviđa. Ako se slučajno i pojavi pravi prorok, poput Miheja, dovoljan je jedan klik da ga maknemo iz svoga vidokruga.

Zaključak

Vodilo se dosta rasprava oko toga što znači grčka riječ makairos, koju smo mi preveli pridjevom blaženi. Na kraju se došlo do kompromisnog zaključka da je to nutarnja radost koja obuhvaća čitavu osobu te postaje izvanjska. Blaženstva nam govore da se ne trebamo brinuti prvenstveno o izvanjskim prilikama i neprilikama, nego za to da iznutra učvrstimo svoj odnos s Bogom, da živimo po njegovim principima i njegovim zapovijedima.

Na početku Ivanova evanđelja slušamo: „[S]vjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze” (Iv 1,5). Ako smo krštenjem postali Božja djeca, u sebi nosimo to Kristovo svjetlo. Ono je snažnije od siromaštva, gladi, životnih trauma, progona ili bilo kakve tame u koju nas život može odvesti. Nijedna sila ovoga svijeta nije sposobna donijeti trajan mir i sreću; to može samo Bog. Naravno, to ne znači da će nam ići za Kristom uvijek biti lagano – ni Isusu nije bilo lagano – ali znači da ćemo i usred oluja moći imati nutarnji mir. Današnji psalam za takvoga čovjeka kaže: „lišće mu nikad ne vene” (Ps 1,3).

Svijet je pun bogatih, sitih, zabavljenih i hvaljenih, a istodobno uvenulih. Jesam li siguran da nisam na putu da postanem jedan od njih? Pokušajmo se kroz ovaj tjedan pitati: U čemu je moja utjeha? Gdje ili kome bježim kad osjetim bol, odbačenost ili strah? Idem li Bogu ili tražim jednu od ovih četiri zemaljskih utjeha na koje Isus upozorava? Nekada je teško prepustiti se Bogu: njega ne vidimo, pa nam je lakše pokušavati držati konce života u svojim rukama. Ipak, mislim da već imamo dovoljno iskustva da znamo da to ne ide. Dajmo Bogu povjerenje i on nas neće iznevjeriti.