Uznesenje Blažene Djevice Marije
Čitanja: Otk 11, 19a; 12, 1–6a.10ab; Ps 45, 10–12.16; 1Kor 15, 20–27a; Lk 1, 39–56

Uvod

Na samom početku Biblije najavljen je rat između zmije i žene te između njihovih potomaka. Bog ženi također najavljuje da će u mukama rađati svoju djecu (usp. Post 3,15s). Ovaj drevni izvještaj snažno odzvanja u današnjem prvom čitanju, gdje se pred nama razotkriva dramatična borba dobra i zla.

Trostruka simbolika Žene

Ivanovo viđenje iz prvog čitanja sadrži niz snažnih slika. Uz Ženu, tu je i veliki Zmaj ognjeno crvene boje – boje rata, uništenja i krvoprolića. Sedam okrunjenih glava svjedoče o njegovoj neizmjernoj moći, a deset rogova o njegovoj oholosti (usp. Dn 7,7). Obaranjem zvijezda Zmaj pokazuje da se njegova moć proteže i na duhovni svijet. On vreba na Ženu, koja je bespomoćna usred porođajnih muka. Ima li ona ikakve šanse protiv tako silnog neprijatelja?

Knjiga Otkrivenja jasno imenuje zmaja kao Staru zmiju, Đavla, tj. Sotonu (usp. Otk 12,9), no lik Žene ostaje pomalo zagonetan. Crkvena tradicija u njoj prepoznaje trostruko značenje. Najprije, to je Blažena Djevica Marija, koja je rodila Božjeg pomazanika – Isusa. Ta je Žena također slika Izraela – Božjega naroda sačinjenog od dvanaest plemena, prikazanih u kruni od dvanaest zvijezda. Iz tog naroda, u teškim porađajnim mukama, rodio se Krist. Proroci su, naime, patnje Izraelove povijesti znali uspoređivati s porođajnim mukama koje su teške, ali ujedno spasonosne (usp. Iz 26,17; 66,7; Mih 4,10).

Žena je naposljetku i slika novoga Božjeg naroda – Crkve, sazidane na dvanaestorici apostola. „Propovijedanjem i krstom ona, naime, na novi besmrtan život rađa djecu začetu po Duhu Svetom i rođenu od Boga.”¹ Na tom tragu sveti Pavao također svoje misionarsko djelovanje uspoređuje s trudovima rađanja (usp. Gal 4,19). Djevica Marija je, dakle, „pralik Crkve u redu vjere, ljubavi i savršenog jedinstva s Kristom”². Stoga cijela Crkva, kao zajednica Kristovih vjernika, neprestano upire svoj pogled prema Mariji – uzoru kreposti – pobožno razmatrajući njezin život kako bi, poput nje, postala savršeno poslušna Božjoj riječi te rađala Krista u srcima vjernika.³

Tajna Marijina uspjeha

Vratimo se Zmaju koji želi proždrijeti Ženu i njezino dijete. Nije li to dobra slika dijelova ljudske povijesti u kojima su moćne zemaljske sile htjele uništiti Crkvu i njezine vjernike? Crkva nema ni divizije ni mornaricu, nema moćne financijske instrumente ni prostrane teritorije, pa kako će onda opstati u ovome prijetećem svijetu? Odgovor nalazimo u današnjem prvom čitanju: mora se zaogrnuti suncem! Sunce predstavlja svjetlo Božje istine, Božju prisutnost i slavu. Za razliku od sunca, mjesec nema svoj izvor svjetlosti te ovisi o suncu i neprestano se mijenja. On simbolizira prolaznost zemaljskih stvarnosti, iznad kojih se Marija uzdigla svojim životom uzorne svetosti – zato joj je mjesec pod nogama. Ovo tumačenje vrijedi i za druge dimenzije značenja Žene: Izrael je bio pozvan zaogrnuti se Božjim zakonom, a Crkva je pozvana zaodjenuti se u „Silu odozgor” (Lk 24,49), odnosno Duhom Svetim (usp. Ef 6,11; Gal 3,27).

Dakle, put opstanka Crkve nije u dodvoranju ovome svijetu, gomilanju zemaljskih sigurnosti ili odustajanju od vlastitog poslanja, nego u oslanjanju na Boga, njegovu riječ i njegovu zaštitu. Prolazne stvarnosti ovoga svijeta, koje u Otkrivenju predstavlja mjesec, moraju joj ostati pod nogama, a ne postati njezina odjeća. Crkva se ne smije zaogrnuti zemaljskim – oslanjati se na materijalno bogatstvo, državne ugovore ili dodvoravanje moćnicima.

Također primijetimo da Žena, unatoč silnoj prijetnji Zmaja, ne prestaje s rađanjem. Tako ni Crkva ne smije posustati u rađanju vjernika navješćujući evanđelje i propovijedajući istinu, pa čak ni onda kada se čini da će je Zmaj zbog toga uništiti. Njezino poslanje ne smije stati. Bog je taj koji će se pobrinuti da ona preživi i kad zbog svoga poslanja bude morala bježati u pustinju. Pustinja je u Bibliji mjesto progona, kušnje i lutanja, ali i mjesto posebne Božje zaštite i skrbi (Post 21,14–19; 1 Kr 19,4–7).

Zaključak

Netko bi mogao reći da Žena uopće nije uključena u sukob sa Zmajem, nego da zapravo bježi od sukoba. To nije istina! Ona itekako daje svoj doprinos borbi rađajući djecu koja će pobijediti Zmaja (usp. Otk 12,11.17). Slično, mogu se čuti prigovori da se danas Crkva u mnogim društvenim pitanjima ne uključuje u borbu protiv zla, da stoji postrance i šuti, čuvajući svoju poziciju. Ovo, naravno, nije točno. Ona se možda drži podalje od nekih sukoba, ali je itekako u njih uključena jer propovijedanjem Radosne vijesti rađa Krista u srcima ljudi. U tome je konačna pobjeda nad zlom – u spasenju duše. To je ono čime se zajednica vjernika prvenstveno bavi.

Nažalost, mnogi se vjernici pogube u vrtlogu raznih prepucavanja, provodeći dane na internetu, pred televizijom ili u besciljnim raspravama. To je kao da Žena prestane rađati kako bi se izravno borila sa Zmajem, no to nije put do pobjede! Stoga vas pozivam da se, poput Marije, malo mentalno udaljimo od svih tih sukoba, od kojih su mnogi samo prividni, te da barem dio vremena koje trošimo na njih posvetimo molitvi ili razmatranju Svetog pisma. Tada ćemo vrlo brzo primijetiti kako se Kristova prisutnost rađa u nama, a zlo počinje bježati.

Nije dovoljno samo se moliti Mariji. Gledajmo je i svojim je životom oponašajmo! To je najsigurniji put do mjesta gdje se ona sada nalazi, kamo se i mi jednom nadamo doći – k Bogu, u nebesku slavu.

1 Drugi vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 1964., 64. Dalje: LG.
2 LG 63.
3 Usp. LG 65.