Isus odlazi radi nas
Uzašašće Gospodinovo – A
Čitanja: Dj 1,1–11; Ps 47,2–3.6–9; Ef 1,17–23; Mt 28,16–20
Uvod
Može nam zvučati paradoksalno da se na svetkovinu Uzašašća, kada slavimo dan kada je Isus uzašao na nebo, tj. otišao od nas, čita evanđeoski ulomak u kojem Isus govori da će ostati s nama zauvijek. No to nipošto nije slučajnost, nego nas Crkva tako upućuje na iduću veliku svetkovinu – Blagdan Duha Svetoga.
Isus poučava učenike četrdeset dana
Prije četrdeset dana proslavili smo Uskrs. U prvom čitanju slušamo da se Isus svojim učenicima četrdeset „dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem” (Dj 1,3). Odsječak vremena od četrdeset dana ili godina u Bibliji uvijek označava vrijeme čišćenja, pripreme i prijelaza: četrdeset je dana padala kiša u Noino doba dok se svijet čistio od opačina (usp. Post 7,12), četrdeset je dana Mojsije na Sinaju primao Zakon (usp. Izl 24,18), četrdeset je godina Izrael u pustinji bio čišćen i pripreman za prijelaz u obećanu zemlju (usp. Pnz 29,4). Čak je i Isus četrdeset dana boravio u pustinji pripremajući se za javno djelovanje (usp. Mt 4,2). U skladu s time, Isus nakon uskrsnuća četrdeset dana čisti svoje učenike od pogrešnih shvaćanja Božjega kraljevstva te ih priprema za silazak Duha Svetoga i prijelaz u novi način života u Božjoj prisutnosti.
Isus uzlazi na oblaku
Važno je uočiti još jedan detalj u evanđeoskom izvještaju: činjenicu da je Isus uzašao na oblaku. U Bibliji se jedino Bog pojavljuje u oblaku. Sjetimo se da je Ilija uzašao na nebo u vatrenoj kočiji, a ne na oblaku (usp. 2 Kr 1). Također, kada se Božji anđeli ukazuju ljudima, nikada se ne spominje oblak. U biblijskim opisima jedino Boga, kad god silazi na zemlju, uvijek prati oblak (usp. Izl 13,21). Zato je ovaj detalj još jedna potvrda Isusova božanstva.
Zašto je Isus uzašao?
Možda se pitamo zašto je Isus uzašao… Zašto nije ostao s nama do kraja vjekova? Zar to ne bi bio dokaz koji bi ušutkao sve skeptike i odagnao sve sumnje u njegovo postojanje i uskrsnuće? Isto je pitanje postavio i Toma Akvinski, koji nam je ujedno, kako je to kod njega običaj, odmah dao i odgovor. Prvi je razlog za Isusovo uzašašće to da se po njemu umnoži naša vjera, kao što je rečeno: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Iv 20,29). Kada bi Isus i dalje bio tjelesno prisutan među nama, kada bi se ukazivao svako malo, čovjek ne bi imao drugog izbora doli vjerovati. Ali Bog ostaje skriven baš zato da bi nam dao slobodu i da se mi u slobodi odlučimo za njega. Takva je vjera puno snažnija i moćnija od one koja, u suštini, zapravo nema alternativu.
Drugi je razlog koji sv. Toma navodi u tome da se učvrsti naše ufanje. Pretprošle smo nedjelje slušali Isusa kako govori: „Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Iv 14,3). Isusov odlazak na nebo daje nam sigurnost da ćemo i mi jednom onamo dospjeti, jer mi dijelimo njegovu sudbinu – kako onu prije uskrsnuća tako i onu nakon njega. Naša je budućnost biti s Isusom. Da je Isus ostao ovdje, u ovoj našoj dolini suza, to baš i ne bi bila svijetla budućnost za nas.
Treći je razlog za Isusovo uzašašće to da usavrši našu ljubav, odnosno da je usmjeri prema nebeskim, neprolaznim stvarima. Sveti Pavao kaže: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3,1s). Bog zna da smo u stalnoj napasti da se zaljubimo u prolazne stvari ovoga svijeta i zato nas poziva da uvijek gledamo u neprolazne vrijednosti Božjega kraljevstva, da upravljamo pogled prema gore, prema uzvišenim vrednotama, onamo gdje se Krist nalazi – zapravo, da gledamo samoga Krista. Kad bi Isus bio ovdje na zemlji s nama, ne bi više bilo razloga da dižemo pogled prema nebesima.1
U konačnici, Isus odlazi na nebo kako bi mogao poslati Duha Svetoga, koji će u nama umnožiti vjeru, učvrstiti ufanje i usavršiti ljubav, odnosno ove tri bogoslovne kreposti usmjeriti prema nebesima, gdje Krist sada prebiva.
Zaključak
Nakon što je Isus uzašao na nebo, učenici su se počeli pripremati za dolazak Duha Svetoga, kako im je Isus obećao. Duh Sveti je poslan na dan Pedesetnice, tj. nakon devet dana. Odatle potječe i pobožnost devetnica u Crkvi, kao oblik pripreme za određeni blagdan ili svetkovinu, jer su se i sami apostoli pripremali devet dana. Mi smo također pozvani u narednih devet dana usmjeriti svoje misli prema ovoj velikoj svetkovini, koja je treći najvažniji blagdan Crkve. Možemo moliti neku već pripremljenu devetnicu Duhu Svetome, možemo u tom razdoblju pročitati Djela apostolska, možemo svakoga dana odvojiti jedan sat za osobnu molitvu Duhu Svetom ili pak iskoristiti dostupnost kvalitetnih internetskih sadržaja za rast u intelektualnom shvaćanju Boga. Slobodni smo odabrati ono što će po osobnoj procjeni najviše koristiti našem duhovnom rastu, ali jedno si nikako nemojmo dopustiti: da nas ovo milosno vrijeme i prilika za promjenu nekako mimoiđe pa da nastavimo živjeti kao da Duh Sveti ne postoji.
1 Toma Akvinski, Summa Theologiae, III, 57, 2.