Vazmeno bdjenje – A
Čitanja: Post 1, 1–2, 2 (ili: 1, 1.26–31a); Post 22, 1–18 (ili: 22, 1–2. 9a.10–13.15–18); Izl 14, 15–15, 1a; Iz 54, 5–14; Iz 55, 1–11; Bar 3, 9–15.32–4, 4; Ez 36, 16–17a.18–28; NZ: Rim 6, 3–11; Ps 118, 1–2.16ab–17.22–23; Mt 28, 1–10

Uvod

Krist nije umro samo zato da bismo mi bili oslobođeni od grijeha i izbjegli smrt: njegovo uskrsnuće označava stvaranje novoga čovječanstva i početak novoga svijeta.

Novo stvaranje

Večerašnja čitanja počinju s prvom stranicom Biblije, s izvještajem o stvaranju svijeta. Možemo vidjeti da riječi i struktura tog izvještaja odjekuju u Matejevu evanđelju i u obredu Vazmenog bdjenja. Nakon što je Bog stvorio nebo i zemlju, „Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom” (Post 1,2), kao što je i naša crkva na samom početku obreda bila u mraku i tišini kao da se noćas ništa posebno neće dogoditi. I najednom reče Bog: „Neka bude svjetlost!” (Post 1,3) a svećenik zapjeva: „Svjetlo Kristovo” – „I bi svjetlost” (Post 1,4). Također uočimo: Bog je svjetlost stvorio prvoga dana stvaranja, a danas nam Evanđelje progovara o događaju koji se zbio „u osvit prvoga dana u tjednu” (Mt 28,1).

Kroz cijeli izvještaj o stvaranju čak se 11 puta spominje voda – voda koja donosi život svim bićima na zemlji. Danas će diljem planeta mnogi katekumeni iz vode krštenja primiti vječni život. Dok svećenik u krsnoj službi bude molio za blagoslov vode, u molitvi ćemo se prisjećati svih onih trenutaka kada se u biblijskoj povijesti voda pokazala kao ona koja donosi život. Također, kad svećenik izgovori: „Bože, tvoj je Duh u počecima svijeta lebdio nad vodom, da joj dade moć posvećivanja” (usp. Post 1,2), sjetimo se današnjeg prvog čitanja.

Vrhunac je izvještaja o stvaranju svijeta, dakako, stvaranje ljudi „na sliku Božju” (Post 1,27). To se događa i u krštenju: čovjek, ranjen grijehom, u krštenju se čisti i postaje novo stvorenje, postaje Božje dijete i savršena Božja slika.

Cilj kršćanskog života

Cilj je kršćanskog života postati novi čovjek, postati čovjek popust uskrslog Krista, odnosno zaživjeti ono što nam je Bog dao u krštenju: da se djeca „Božja zovemo, i jesmo” (1 Iv 3,1). Cilj našega života nije da slijepo, u tančine poštujemo nekakve zapovijedi ili da samo postanemo moralni. Moral je važan, no on je tek sredstvo koje nam služi da dođemo do cilja, a cilj je postati nalik Kristu. Crkveni su oci to nazivali jednom lijepom riječi: pobožanstvenjenje. Cilj kršćanskog života nije „biti dobar” i ni s kim se ne svađati, nego biti poput Boga, postati dionikom njegova božanstva. Isus je svojim uskrsnućem uspostavio novo čovječanstvo, koje treba biti poput uskrslog Krista, a njegovim se članom postaje krštenjem. To je ono što sv. Pavao objašnjava u današnjoj poslanici: „Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.” (Rim 6,4).

Krštenjem smo postali novi ljudi i ovaj je novi život u krštenju već započeo, ali on se tek treba razviti u punini. To se zove rast u svetosti, a za rast u svetosti i preobražaj po Božjoj mjeri potrebna nam je euharistija. Sva simbolika euharistije smjera na to. Postoji izreka da je čovjek ono što jede: ako mi, dakle, jedemo Kristovo tijelo, postajemo poput njega.

Kada je u ono doba Mojsije došao pred faraona i tražio da pusti njegov narod, nije tražio da ga pusti zato da bi Izraelci bili slobodni, nego zato da mogu otići iskazati štovanje Bogu. Izraelci su dovedeni na svoju zemlju, ali ne zbog toga da ih tuđinski vladari ne bi tlačili radom i visokim porezima, nego zato da budu slobodni za štovanje jedinoga i pravoga Boga.

Mi smo danas uvelike oblikovani načinom razmišljanja koji je orijentiran na korisnost i na ono što je vidljivo. To je toliko uzelo maha da i na vjeru gledamo kroz prizmu korisnosti, kao na primjer onda kada pokušavamo opravdati postojanje Crkve navodeći na koje sve načine ona doprinosi društvu ili koliko molitva doprinosi mentalnom zdravlju. Iako su to vrijedne stvari, one nisu primarne niti su naš prioritet. Čovjek je stvoren da štuje Boga i ta je svrha upisana u dušu svake osobe. Krist je uskrsnuo kako bi nama otvorio put do Boga, da ga možemo slaviti i gledati „licem u lice” (1 Kor 13,12). Ono što su prvi ljudi sagriješivši izgubili, Krist sada obnavlja: on nas vraća u edensko zajedništvo, u kojem su nekoć ljudi hodili s Bogom.

Zaključak

Dan uskrsnuća još nazivamo osmim danom stvaranja, jer tada je Bog stvorio novoga čovjeka. No mi, premda smo u krštenju rođeni kao novi ljudi, još trebamo rasti do punine. Zato je cilj našega života rast u svetosti, što ne znači tek činiti nešto, nego postati netko – postati poput Krista, poput Boga. To u prvom redu postižemo drugujući s njime u euharistiji, u molitvi, u čitanju Božje riječi. Ovo trebaju biti uporišta našega življenja, da bismo stekli vječni život.