Devetnaesta nedjelja kroz godinu – C
Čitanja: Mudr 18,6–9; Ps 33,1.12.18–20.22; Heb 11,1–2.8–19; Lk 12,32–48

Uvod

Evanđeoska čitanja i dalje obilježava isto pitanje: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?” (Lk 12,25). Danas Isus nastavlja govoriti o pohlepi te upozorava da ona najprije šteti onome koji je pohlepan.

Bogu se svidjelo darovati nas

Isus nas poziva da se ne bojimo jer, kako kaže, „svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo” (Lk 12,32). Glagol svidjeti se spominje se još samo jednom u Lukinu evanđelju, i to nakon Isusova krštenja kada se nebom zaorio glas: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” (Lk 3,22). Grčka riječ koja je u tom kontekstu prevedena imenicom milina ista je ona koja je ovdje prevedena izrazom svidjelo se. Poanta je sljedeća: mi smo Božji miljenici, Bog nas ljubi, Bog nas daruje. On nije tiranin koji uživa u tome da nas tlači, niti je babaroga koja nam želi zlo, nego je Otac koji nam daruje Kraljevstvo. Ima li većeg dara od Kraljevstva? Stoga, i kad se nađemo pred nekim zahtjevom koji od nas traži odricanje, ne trebamo se bojati. Sve što Bog traži od nas, za naše je dobro. Naravno da on od našeg odricanja ili življenja u siromaštvu nema ništa, ali mi imamo velike koristi. To trebamo imati na umu dok u nastavku čitamo riječi koje zaista djeluju sablazno: „Prodajte što god imate i dajte za milostinju!” (r. 33).

Valja znati da Bog ne želi da živimo u besciljnom odricanju i patnji, već želi da budemo slobodni za prave vrijednosti. Upozorava nas: „gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti” (r. 34). Blago je ono što nam je vrijedno u životu, na što trošimo svoje vrijeme i snagu, u što se uzdamo da će nam pomoći u teškoćama. Možemo mi ustima ispovijedati da nam je Bog najvažniji, ali ako sve svoje tjelesne i mentalne snage trošimo na nešto drugo – posao, zdravlje, dionice, video igre, sport – na bilo što što nije Bog, tada je to naše blago. S vremenom nam i srce onamo dospije, jer jedno nužno povlači drugo. Zato Isus poziva da nam blago bude na nebesima: ne u propadljivoj zemaljskoj imovini, nego u življenju vjere. Naš život u Božjoj blizini i djela ljubavi prema bližnjima ono su što ostaje zauvijek zapisano u nebu, a kada napustimo ovaj svijet, dobit ćemo to svoje blago.

Sjetimo se poruke od prošle nedjelje: pohlepna osoba u prvom redu šteti sebi. Milostinja nije samo dobro djelo nego i ulaganje u vječni život.

Bdijmo nad duhovnim dobrima

Isus nas također poziva na spremnost i budnost. Opasani bokovi i upaljene svjetiljke (usp. r. 35) slika su čovjeka koji je i u najvećoj tami spreman na pokret ako ga Bog pozove. Osim toga, spreman je otjerati lopova koji mu dolazi opljačkati kuću (usp. r. 39). Đavao ne spava i neprestano vreba na trenutak slabosti kako bi nas uništio. On djeluje poput crva: napravi malu rupicu na duši i onda ispod površine radi nered dok se, odjednom, cijelo zdanje ne uruši.

Poziv na bdjenje poziv je na stalno preispitivanje naših životnih vrijednosti i smjera kojim idemo u životu. Pohlepa i razne druge ljubavi prema zemaljskim stvarima dolaze potiho i neprimjetno. Zato stalno trebamo obilaziti zidine svoga srca i provjeravati je li ih neprijatelj negdje prokopao. To je svrha redovitog ispita savjesti: vjernik razmatra gdje se nalazi na svom putu prema Bogu i što još treba učiniti da bi napredovao.

Iščekivanje Božjeg dolaska

Ispit savjesti nije tek moralno preispitivanje i potraga za pogreškama. Isus govori da bdjenje ne podrazumijeva samo pozornost i prepoznavanje đavolskog djelovanja nego i iščekivanje Božjeg dolaska (usp. r. 40.). Ovo je jako dobro shvatio sveti Ignacije, koji je svojim isusovcima, ali i svima nama, ostavio upute za razmatranje svakog dana. Primijetio je nešto važno: ako samo tražimo svoje grijehe i pogreške, tada se bavimo jedino sobom, a Bog ostaje po strani. Zato je, kada ispitujemo minuli dan, u njemu prvo potrebno tražiti Božju prisutnost i Božje djelovanje. Bog je uvijek prisutan, ali mi smo često prezauzeti i toliko jurimo da ga ne primjećujemo.

Svi mi koji ozbiljnije shvaćamo svoju vjeru pozvani smo redovito raditi molitveni pregled dana. Taj se Ignacijev ispit savjesti naziva egzamen. U njemu, nakon što zazovemo Božje svjetlo i pomoć Duha Svetoga, u pregledu minulog dana najprije tražimo Božju prisutnost: gledamo gdje smo sve doživjeli njegovu utjehu i milost. Na taj način središte našeg dana postaje Bog, njegova moć, blizina i ljubav, a ne mi sami, naše slabosti, grijesi i neuspjesi. Dok tako uočavamo Božja djela, u nama se rađaju zahvalnost i divljenje.

Zaključak

Isus je rekao Marti, a govori i svima nama: „Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.” (Lk 10,41s). To jedno znači: biti s Isusom, prepoznati ga u svome životu i ući u zajedništvo s njime. Jedan je od konkretnih načina za to Ignacijev pregled dana – egzamen. Često se naziva molitvom koja mijenja život.

Mnogima život prolazi u jurnjavi za raznim ciljevima a da nikada ne zastanu i zapitaju se ima li to smisla. Svakodnevni egzamen služi upravo tome: zaustavlja nas i zahtijeva da se susretnemo s Onim koji nam je jedini potreban.